VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 213

Iz arkiva ug. narodnog muzeja.*) V. Iz arkiva Blagaj skoga. A) Dva falsifikata za Blagaje (1352., 1406.) Kako je ovaj arkiv zadobio izdanje, koje u ugarskoj povjestnoj literaturi tek jednog premca imade'), a podao izdavaču gradivo za uvodnu studiju, koja dignuv se daleko nad rodoslovni niveau tvori epohu u shvaćanju jugoslovjenske, a napose hrvatske sredovječne historije, to — izuzev nekoliko po svoj prilici radi prištednje mjesta ispuštenih, po sadržaju skroz neznatnih, nu u kritičke svrhe nešto znatnijih autentičnih prepisa (C), pa onda bilježaka na hrptu listina poglavito od filološkog interesa (B) — nema u njemu neizdana sredovječnog materijala, a jednako i kritičke primjetbe ove, bazirajući poglavito na autopsiji dolje razvijene listinske grupe i na spomenutom uvodu u Cod. BI. ne mijenjaju na oprezno deduciranim resultatima ovoga tako rekav ništa, one ih tek dijelom popunjuju, a dijelom prenašaju faktičnu im vrijednost u doba kasnije za osamdesetak godina. Radi se naime o poznatom falsifikatu listine kralja Andrije II. od g. 1218., ili točnije o potvrdama toga privilegija po kralju Ljudevitu od g. 1352. 26. februara i opet po Sigismundu od g. 1406. 22. aprila. Kako je savez izmedju ove listine i listine kralja Mirka od 1200. — najmladjeg falsifikata o rimskom porijetlu Blagaja •— i previše očit, to se je Thalloczy raščlanjujući ovaj potonji fabrikat, dotakao i naše listine, odnosno njezinih potvrda. „Listina kralja Andrije", veli on

2

), „nije mogla nastati prije 14. vijeka uslijed podudarajućeg se svjedočanstva činjenica. Nu g. 1352. već je postojala, jer je kralj Ljudevit I. 1352. 26. II. prepisuje i potvrdjuje zajedno s nasljednim županstvom". Tek u toj točci razilazi se bitno moje mnijenje od mnijenja ugarskog učenjaka. Ne samo listina Andrijina, nego i potvrda njezina po kralju Ljudevitu kao i potvrda Ljudevitove listine po Sigismundu kralju falsifikati su nastali svi istodobno, koncem godine 1432. Nasuprot motivi falsificiranja ovih listina, kako ih nabraja Thalloczy za listinu Andrijinu (dodiri s Italijom, goričko rodbinstvo, talijansko porijetlo rivalne obitelji Frankapana), dapače i zagrebačka provenijencija

3

), ostaju netaknuti, tek se djelovanje njihovo usredotočuje baš iza godine 1430., kad, sjediniv se s nekim pravnim potrebama obitelji, važnim za staru utakmicu s Frankapanima i novi otpor proti ekspansiji *) V. Vjestnik VIII. (1906.) str. 155 i d. 1

) Nagy Gyula : Grof Sztäray cs. oklevéltâra. 2

) Cod. Blag. (CB) XXXIX. '

3

) Ib. XL. 15