VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 176

J76 ubi sunt dicti castrenses commetanei ; et exinde procedit ad unam uallem Yvyaa) nominea) ad Septem trionalem (!) et ibi cometabitur terre Voycha; exinde superius ueniens ascendit ad magnam uiam, ubi est una arbor bicfa cruce signata, sub qua est meta terrea et ibi commetabitur terre Drasmez et exinde per eandem uiam ueniens cometabitur terre Scebeskb), procedens enim per ipsam uiam uenit et cometatur terre magistri Tyburci, deinde au(tem) per magnam uiam ex orientali ueniente Q cometabitur terre Chopov, ubi est prima meta et ibidem terminatur. In cuius rei memoriam et robur ad instancium (!) parcium tiOncedimus nostras litteras nostro sigillo comunitas. Datum anno ab incarnacione domini millesimo sexagesimo tercio sexta feria proxima ante nat(iuitat)em beate virginis. Izvornik na pergament, pisan vrlo lijepo i uredno. — Na listini vise ostanci svilene uzice crvene i zelene boje. Pečata nema više. Bilješka 14. vijeka na hrptu: super Predumeh. — Točan sadržaj ove listine, a med je doslovno (naravski s varijacijama) sadržane u listini kralja Bele od 1264. 10. aprila (potvrdjene po Stjepanu V. 1270. 27. maja i opet po Ladislavu IV. 1273. 1. marta), kojom daruje zemlju Predemeh Simonu, sinu Salamonovu od plemena Drugcha, budući je „Salamon Hungarus filius Galli" umro bez potomka. Ova listina izdana sa svojim potvrdama u G'éyri tört. és régêsz. füzetek (Römer i Rath) 2 (1863.), 299—302, iz arkiva obitelji Rajki (sada u nar. muzeju). a) pisano 2 puta uzastopce. b) može biti i: Stebesk, 1264.: Scebesk. c) sic! u listini od 1264. 10. apr. uinee. d) 1264. : longinca. ') ovi prodavači zemlje dolaze u listini od 1264. kao „iobagiones castri Symigiensis de Chesmice". 2

) Budući da graniči na grad Musinu (u ovo doba u rukama magistra Moj sa, kasnijeg palatina) a uz potok Gorbonok, to je ležao u okolici današnjeg Kloštra u belovarskoj županiji. Ostaje u ruci Simona od plemena Drugcha (Döröcske) sve do 1274., kada mu ga kralj „co quod ereeto vexillo una cum magistro Moys contra nos procedere presumit" oduzme (Fejér III, 512; VII, 5, 459. Sr. Karâcsonyi I, 426) i pokloni Belušu, sinu Beluševom (o plemenu vidi Wertner: M. Nemzetse'gek I, 101). Nu doskora obojici oprašta (za Mojsa palatina vidi testamenat u Hazai okmt. VI, 260, gdje opet posjeduje grad Musinu). Simon dapače postaje podsudac kurije, te god. 1277. dobiva i nova imanja (Wenzel XII, 192, 196). Povijest ovoga Simona vidi kod Salamon Vincze, Potlék az Alapyak szârmazâsâhoz, TuruI 12 (1894.), 97.). — Od plemena Drugcha poznata su samo 3 člana, te je nestalno do sada, dali obitelj Alapy potiče iz ovog plemena (Karâcsonyi I, 426). Mislim, da okolnost, te se ova listina sačuvala u ark. Alapy-Salamona, potvrdjuje doista ovu hipotezu. XIII. 1277. 21. aprila. Pred kaptolom čazmanskim prodaju Filip i Vitale, sinovi Otmislavljevi, 2 dijela svoje zemlje u Sečeniku Vibaru, sinu Tadijinom. Capitulum Chazmensis ecclesie vniuersis Christi fidelibus presens scriptum inspeefuris salutern in domino sempiternam, Ad vniuersorum notiejam série