VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 76

76 se je za Mihalj a Konyszky-a, nu kako je obitelj susedgradska u obće nesretna bila obzirom na mužko potomstvo, to i ona ostavi dvie kćeri. Nakon smrti Andrije Teuffenbacha g. 1563. uživala je udova Mekniczer sa svojih četiri kćeri zajedno sa Andrijom Bathorom u zadruzi Susedgrad i doljnu Stubicu. G. 1564. prodao je Andrija Bathor Franji Tahi-u svoj dio susedgradskih i stubičkih posjeda za 44.000 for. a za 6000 for. kupi Tahi založno pravo udove Andrije Teuffenbacha, Ursule Mekniczer, takodjer od Andrije Bathora. Umah zatim bude Tahi uveden u posjed kupljenoga i založenoga diela Suseđgrada bez znanja suvlastnika, koji su skoro proti toj prodaji prosvjedovali i podigli parnicu. Poznati silnik Tahi započe proganjati službenike i kmetove svojih suvlastnika, počini mnogo silovitih otimačina i ubojstva, a od vlastitih kmetova započme ubirati neopravdane daće. Kad je Tahi kao kanižki kapetan g. 1565. pošao na vojnu proti Turkom, sabere obitelj Teuffenbach-Henningh 800 svojih podanika, provali u Susedgrad i oplieni Tahi-jev gibući imetak u vriednosti od 25.000 for. u zlatu i nastani se ondje. — Na pritužbu Tahi-a naloži kralj obitelji, da imadu predati Tahi-u njegov dio, pak kad to ne htjedoše učiniti, zapovjedi kralj banu Petru Erdödy-u, da Susedgrad osvoji. Zetovi Ursule Mekniczer-Teuffenbach, Mato Kerecheny (br. 82), Mihalj Konyszky (85), te zaručnik Martin Stiepan Gregoryancz (84), uz pripomoć Ambroza Gregoryancza, Krsta Praskoczy-a, te stenjevačkog župnika Mihalja Bussicha, branili su u lipnju g. 1565. tako hrabro Susedgrad, da su banovu vojsku razbili, natjerav ju u bieg, otev im lumbarde i kraljevski barjak. Uslied ovoga neposluha kraljevske zapovjedi i odpora banovoj vojsci, bude obitelj Teuffenbach-Hennyngh buntovnom proglašena, obtužena s uvriede veličanstva i prisiljena, da svoj posjed predade u banove ruke, koj smjesti tamo svoje upravitelje, nu i ove je Tahi progonio. Na razne tužbe kmetova i upravitelja sliedila je iztraga proti Tahi-u, nu kako je on imao moćnih zaštitnika, to je konac iztrage bio taj, da mu je vlastničtvo, kupljeno od Bathora priznato, a ostali dio dan mu je po komori g. 1569. u zakup za godišnjih 4500 for. G. 1571. je ipak dosudjena obitelji Teuffenbach-Hennyngh njena polovica, te su od tada obje stranke u Susedgradu stanovale, ali unatoč tomu ne htjede Tahi predati obitelji njene posjede, tvrdeći, da mu još nije iztekao zakupni rok. U to doba bukne i seljačka buna, koju je prouzročilo silničtvo Tahi-evo. (Kukuljević: Neke gradine I. str. 6 i 7). Čini se da je obitelj Teuffenbach-Hennyngh podupirala iz početka seljačku bunu. Walvasor piše: Fama fuit illos tumultuantes rusticos Ambrozu Gregorianczii clandestinis consiliis inductos .... qui eo tempore cum Tahio capitales inimicitias atque odia exercebat (Starini: VII. str. 126). U obširnom opisu seljačke bune (Dr. R. Horvat. Sarajevo 1897.) se veli, da su udova Ursula Teuffenbach-Mekniczer i Stiepan Gregoryancz buntovnim seljakom obećali pomoć i davali novac za barut. Kad je poslie seljačka buna veće dimenzije zauzela, onda je Stiepan Gregoryancz sam proti buntovnikom vojevao, (Starine VII. str. 201—202), kako to njegovo pismo iz Mokricah od 1. veljače 1573. na baruna Thurna dokazuje. Skoro nakon ugušenja seljačke bune umre 4. kolovoza 1573. Franjo Tahi, pohranjen u doljno stubičkoj župnoj crkvi, gdje mu i supruga Jelena Zrinska počiva, a mramorna ploća sa kipom Tahijevim grob označuje. Promatrajući prije više godina taj spomenik iza službe božje, pristupiše