VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 63

63 — 1527. Studenoga 5. Medju onima, koji su toga dana u Stolnom Biogradu kralju Ferdinandu I. položili zakletvu vjernosti, spominju se i ovi : „Petrus Keglevich, Joannes Horvath Banus Tuicensis (recte Jaicensis), Joannes Castellanffy ..." (Kovachich, Supplementum ad vestigia comitiorum apud Hungaros III., pag. 125). Po ovom bio je 1. studenoga 1527 još uvijek Ivan Horvat banom Jajačkim, ali je tada boravio u Ugarskoj zajedno s Petrom Keglevićem i Ivanom Kaštelanovićem. Petar Keglević jamačno nije više vršio službu Jajačkoga kapetana, jer je u ljetu i jeseni ratovao u Slavoniji protiv privrženika Ivana Zapolje. — 1528. Veljače 10. U Ostrogonu. Ferdinandus rex castellum Sagowynya in comitatu de Posega, quod nobili viro Andreae Dresneky praefuit, „sed per notam infidelitatis eiusdem, in quam idem Andreas ob ammissionem arcis finitimae Zwechan (Zvečaj u Bosni izmedju Banjaluke i Jajca) vocatae incurisse dinoscitur", . . . egregio Nicolao Oztrosyth de Ghy(l)etincz pro fidelibus servitiis confert. (Zemaljski arkiv u Zagrebu. Transsumpta donationum, I. p. 17). Taj „Andreas Dresneky Posegaensis" bio je zastupnik Požežke županije na Budimskom saboru 24. ožujka 1527., gdje su brojni privrženici Ivana Zapolje uložili prosvjed protiv Ferdinanda. (Fraknoi V., Monumenta comitialia regni Hungariae, I. p. 129). — 1528. Travnja 8. Tarnov u Poljskoj. Ivan Zapolja kao bjegunac u Tarnovu piše pismo staležima njemačkoga carstva, sabranim u Regensburgu, u kojemu tuži svoga protivnika Ferdinanda ovako: „Arcem Jayczam in toto orbe christiano munitissimam, cum aliis aliquot arcibus finitimis turpiter, ac dormitando, in manus Turcorum devenire permisit. Haec fuit illa arx, quam Serenissimus et vigilantissimus princeps quondam rex Mathias, multa christiani sanguinis effusione a Turcis in ditionem suam redegerat, cui ab omnibus postea Hungariae regibus tanta cura adhibita atque impensa est, ut 100.000 aureorum in eius conservationem quotannis impendere non dubitaverint. Nos quoque praeterita aestate, cum cerneremus ea pericula, quae ea ammissa non Hungaris solum, sed et}am toti Germaniae evenire possent, dederamus pignoris nomine unam arcem ex patrimonio nostro praefectis Jayczensibus, ne a tanto tempore tot cruoris christiani, tantaque impensarum iactura, defensa et conservata arx, nostro tempore in hostium potestatem deveniret. Sed Ferdinandus cum feriatus geniales agit dies, hoc principium regiminis sui, reipublicae christianae dédit, hos fructus, hanc utilitatem, misera et afflicta Hungaria, tam vigilantis et strenui principis gubernatione percepit". (Pray G., Epistolae procerum regni Hungariae, I. p. 341—343). — 1528. Travnja 13. Tarnov u Poljskoj. U drugom pismu na staleže njemačkoga carstva tuži Ivan Zapolja kralja Ferdinanda ovako: „Arcem autem Jaiczam, cuius praefectos magnis pollicitis corruperat, et a fide nobis praestita abalienaverat, quae caput regni Bosniae est, toto orbe christiano munitissimam, cum aliquot finitimis arcibus, et ingenti gentis pannonicae iactura in manus Turcarum devenire permisit . . . ." (Pray G., Annales regni Hungariae, V. p. 197.). — 1528. Svibnja 21. Tarnov. Ivan Zapolja piše papi Klimentu VII. uz ostalo: „Inter alia Sanctitati vestre constare puto, quod dum iste gloriosus religionis Christiane defensor (Ferdinand) iactat, et iureiurando Hungaris meis