VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 137

Iz arkiva u Željeznom. y Početkom ove godine zapala me sreća, da sam mogao dozvolom njegove prejasnosti hercega Nikole Eszterhâzyja, a potporom vis. kr. zem. vlade pohoditi bogati arkiv obitelji Eszterhàzy u Željeznom (magj. Kismarton, njem. Eisenstadt) te u njemu kroz neko četrnaest dana raditi. Arkiv u Željeznom spada medju najbogatije privatne arkive u Ugarskoj, a ukupno broji više stotina tisuća komada listina i pisama. Za doba prije god. 1526., dakle za naš srednji viek, ima u njemu pohranjeno kakih 12.000 komada, mahom originala, a kad se ubroje još i one listine, što se u originalnim potvrdama doslovce i čitave navode, onda možemo govoriti od kakih 20.000 komada. Arkiv je razdijeljen po porodicama i imanjima, a odnosi se dašto poglavito na Ugarsku, onda na sredovječnu Slavoniju. Spisi sami porazdijeljeni su u repozitorija, koja se razpadaju u fascikule po alfabetskom redu, a ovi opet na brojeve; dakle prema tome glasi signatura pojedinoga spisa primjerice ovako: „Repositorium 1. Fasciculus A. Nr. Mene je za moga boravka medju ostalim ponajviše zanimao repositorium br. 42., koji je sastavljen isključivo od hrvatskih spisa, koji nekoć bijahu vlastničtvo Slunjskih Frankapana. Kako je došao u Željezno, toga mi nije nitko znao reći, niti ima o tom u arkivu samom kakva bilješka. Svakako je već drugom polom XVIII. vijeka ondje bio, jer je tada učinjen popis, u kojem se ti spisi već spominju. Zanimljivo je, da je neke od tih spisa poznavao Lucius, kako se to vidi iz njegovih „Nota", priopćenih u spljetskom „Bullettino" god. IV. Iz ovoga dakle repozitorija donašam neke došle nigdje još neobjelodanjene listine, a tiču se poglavito porodice Nelipića od plemena Svačić i Novakovića od plemena Mogorović. Ove su listine tim zanimljivije, što se ponajviše odnose na Liku, o kojoj imamo tako malo sredovječnih spomenika. Neke listine iz ovoga repozitorija objelodanio je Thalloczy u Codex Blagay, pa stoga ih i ne ću ponoviti. Konačno dodajem neka važna regesta, jer mi na žalost kratkoća dopusta nije više dozvolila, da listine potpuno prepišem. Ako Bog da, pružit će mi se i za to doskora zgoda. Konačno imam da se zahvalim arkivaru u herceškom arkivu gosp. Dr. Ljudevitu Meréuyiju, koji mi je u svemu bio na ruku, a naročito kolacionirajući sa mnom moje prijepise. 10