VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 186

186 Od ovih pisama jesu br. 145, 146 i 147 svjedožbe izdane Stjepanu Konzulu Istrijaninu glede vrstnoće prvih glagolski izdanih knjiga u Tubinzi. Uz ova hrvatska pisma nalaze se i istodobni njemački prijevodi, priopćeni u Kostrenčićevoj zbirci pod br. 95, 96 i 98. Slijedeća dva pisma br. 143 i br. 144 nemaju prijevoda, te još nisu nigdje priopćena. Oba posljedna pisma upravljena su na Matiju Pomazanića^ koji je kao slagar i korektor radio od g. 1562.—1563. u hrvatskoj tiskari u Uraci. U obim pismima mole Pomazanića njegovi roditelji i dva župnika, da im pošalje hrvatske protestanske knjige. Tih originalnih hrvatskih pisama moralo je njekoč biti i više u toj zbirci. Kod Kostrenčića n. pr. nalazi se priopćen prijevod i jednog trećeg (br. 133) hrvatskog (glagolskog) pisma na istog Pomazanića. Za nas su medjutim i ovi ostanci dragocjeni nalaz na polju povjesti reformacije medju Hrvatima kano i hrvatske književnosti XVI. vijeka. Dr. F. Bucar. * * * Ova su pisma vjerno prepisana, samo im je dana današnja interpunkcija, koje u glagolskim pismima nema nikako. Kako je kolega Dr. F. Bucar kazao, što je potrebno za razumijevanje ovih pisama, meni nije potrebno da osobito što ističem, već samo dodajem, da prema tadašnjim drugim ispravama iz ovoga vremena i u ovim pismima nalazimo potpuni karakter čistoga narodnoga govora. i. . v U Metlici na 19. siječnja 1563. Petar Krajačić Ozljanin potvrđuje, da su mu donijeli na ogled jedan put katekizam, a drugi put druge hrvatske knjige, tiskane u Tubingi (Bitingi), koje on pronalazi dobrima i pravim knjigama hrvatskim.