VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 160

160 češće spominje u pravdi sa Zagrebčani g. 1487. do 1492. (Tkalčić M. C. Z. II. p. 433—486.). Godine 1494. spominje se kao mrtav (1. c. 492.). Pleme Acha, koje se je pisalo sa varijantami Agha, Aga i Aca spominje se u hrvatskih poveljah od g. 1242. do 1342., najčešće se rabi forma Acha, a samo jedanput piše se Aca (Tkalčić M. C. Z. I. p. 220). Sravne li se razne forme pisanja, to je vrlo vjerojatno, da se to ime ima izgovarati Aka. Članovi obitelji Aka od broja 13. do 40. izčezavaju iz povelja g. 1298. Poslije g. 1298. spominju se u poveljah kao potomci obitelji Aka sinovi i unuci Arlanda I. (br. 41.),' nu kako je on začetnik znamenitog obiteljskog ogranka, to ime Aka sve većma izčezava, te se posljednji put spominje god. 1342. „heredes Nicolai filii Arlandi de génère Acha" (Kr. zem. Arkiv, Acta Coll. S. I. fasc. X. n. 15.), a poslije se mjesto generičkog imena Acha spominje „genus Arlandi, filii Arlandi, nepotes Arlandi". Kada su se potomci Arlanda I. oko g. 1342. počeli u posjedu dijeliti, prozvana je jedna grana te obitelji, naročito ona, koja je u Susedgradu stanovala „Thouth ili Thoth" sa predikatom „de Szomszedvara", a druga grana te obitelji potomci Arlanda II. imali su predikat „de Felsö Stoubicha i Stenouch". Ime Aka bilo je prvobitno bez dvojbe krstno ime, pak je tek poslije postalo generičko ime ; dokazuje to ta okolnost, što se u poveljah onoga doba veoma često to ime spominje kao krstno ime. Osim toga u rodoslovju ove obitelji nalazimo ime Achk ili Agh (v. br. 43.) i Athyca (br. 46.), koja su imena diminutivi od Acha. Ime Aka nije hrvatsko narodno krstno ime, jer hrvatski jezik ne ima krstnih imena sa početnim slovom A, kao niti u obće samostavnika niti glagolja, koji bi sa ,,a" počimali. Dapače slavjanski jezik u obće ne trpi slovo „a" na početku rieči, pak sve ovakove rieči, koje se u slavjanskih u obće, a u hrvatskom jeziku napose uporabljuju, su stranoga poriekla, te se većim dielom slovu „a" na početku dodaje radi lagljega izgovora koji suglasnik. Primjerice : abati — habati, ambar — hambar, aramija — haramija, agnus — janje, aspra — jaspra, Ana — Jana, Anton — Janton, August — Jagušt, Agata — Jaga, Andro •— Jandro itd. Ime Acha moglo je postati od imena Akacius, Alexander ili Adam, ako je to ime kršćanskoga poriekla. U magjarskom još danas često se rabi ime Achaz, koje je nastalo od Acacius. U Slavoniji Čuje se često ime Acko i Aco kao diminutiv imena Alexander ili Adam. Nu moguće je i to, da je ime Xka narodno magjarsko ime, pak vjerojatnost toga potvrdjuju magjarske povelje, gdje se to ime veoma često spominje, s toga navodim kronoložkim redom iz najstarijih hrvatskih i magjarskih povelja mjesta, koja spominju ime Acha, o kojima još gore nije bilo ni spomena. G. 1086. spominje se „Acha eques monasterii Sti. Mauritii" kao svjedok. (Wenzel Cod. dipl. Vol. I. p. 35.). G. 1091. spominje se kraljevski dostojanstvenik „comes Acha" svjetovnjak, koj je veliku čast obnašao, jer sliedi njegovo ime umah iza palatina Petra (Fejér Cod. dipl. T. I. p. 469.).