VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 158

158 57. Nîcolaus (V.) filius Martini" spominje se g. 1361., a poslije ga nestaje bez potomaka (1. c). 58. Johannes III. Živi g. 1361., jer ga spominje povelja: „Divisionales . . . inter Nicolaum filium Gregorii Toth de Szomszed ex parte quoque filiorum suorum Johannis et Laurentii." (1. c. p. 426), ali umrie bez potomaka. 59. Laurentius (II.) filius Nicolai Thoth de Szomszed spominje se god. 1361. (1. c). Godine 1397. spominje se, da Lovro prisustvuje nekoj pravdi radi medjaša samostana sv. Petra de Zlat (Kr. zem. Arkiv, Zagreb, Acta mon. de Zlath), a iste godine označuje povelja, da je: „magister Laurentius de Zomzedvar" kućevlastnik u Zagrebu (Tkalčić M. C. Z. I. p. 383.). Uman na početku svoga vladanja darovao je kralj Sigismund : „pro multifariis et meritoriis serviciis magistrorum Laurentii, Nicolai et Christophori, filiorum Nicolai dicti Thoth de Zomzedwar . . . Castrum suum regale Selyn vocatum". Nu pošto je kralj već prije te darovnice, godine 1387. od Zelina odciepio posjede Petrovinu i Hrašće, te ih darovao Zagrebčanom, to nisu Totovci mirovali tako dugo, dok nisu izmolili od Sigismunda povelju g. 1399., kojom se oduzimlje Zagrebčanom Petrovina, te opet Zelinu pripaja (Tkalčić M. C. Z. II. p, 433—48). Vlastelini susedgradski su na temelju te povelje svojatali ne samo Petrovinu nego i Hrašće te Žiljakovinu, pak je ta pravda trajala do g. 1487. (1. c. uvod str. 35—40.). Godine 1402. spomine se Lovro već mrtav (1. c. p. 6). 60. „Christophorus prepositus de Glogoncha frater magistrorum Laurentii et Nicolai uterinus," sin Nikole III. spominje se, da živi od g. 1387. do 1402. (1. c. II. p. 6). 61. Nicolaus (VI.) živi od g. 1387. do 1401., kako je pod brojem 59. iztaknuto. 62. i 63. „Elena et Lucia filie Johannis, filii Arlandi de Felsö Stubicza" živu god. 1425., jer te godine sklapaju sa svojimi rodjaci Ladislavom sinom Nikole VI. i Ivanom IV. sinom Lovre II. nagodbu, uslied koje dobivaju četrdeset sesija podanika sa kurijom u gornjoj Stubici, gdje im je njekoč otac stanovao u blizini crkve sv. Mateja, a taj posjed mogu i svojim baštinikom namrieti, nu zato se odriču svih tražbina na ostale obiteljske posjede (Izvorna povelja u ark. pl. ob. Junkovich). Jelena se je udala za Jakopa od Ljubše sina Petrova, pak iz tog braka potiču Grgur, Gjuro i Barbara ; a Lucija se je udala za Petra sina Nikole od Brokunove gore, te imadu djecu Nikolu, Fabijana, Ladislava i Stjepana (Povelja g. 1435. u ark. pl. ob. Junkovich). Prema tomu ne stoji navod Kukuljevića, da su kćeri Ivana, djeda Nikole već prije g. 1361. odkinule veliki dio posjeda veliko stubičkoga i bistranskoga i na porodicu svojih muževa prenesle (Kuk. Neke gradine I. str. 2.), već seje to dogodilo godine 1425.—1435., te su one samo neznatni dio posjeda gornjo stubičkoga odciepile ; osim toga nije istina da su Jelena i Lucija kćeri Ivana djeda Nikole, već im je otac Ivan IL, a djed Arland II. Potomci Jelene i Lucije su još godine 1482. tražili dijelove od ostalih obiteljskih posjeda od susedgradskih i stubičkih vlastelina (Izvorna povelja od g. 1482. fasc. VI. n. 59. u arkivu pl. ob. Junkovich).