VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 90

90 Taj popis sadržaje ove stupce : ime, stalež, starost, rodno mjesto, doba boravka u Zagrebu i dozvolom koje jurisdikcije. Drugi je popis (Conscription) sastavljen po bilježniku Josipu Slajdtiharu, „gradskom komesaru općine židovske" (commissarius gremialis communitatis Judaeorum), a pokazuje imućstveno stanje Židova. Pet je vrsta zanimanja navedeno u ovom popisu a svaka se dijeli u tri razreda. Prvi su veletršci sa preko 2000 frt., sa 2000 frt., i sa 1000 frt. godišnjeg dohotka, zatim slijede trgovci sa godišnjim dohotkom do 2000, do 1000 i do 500 frt. Na trećem su mjestu kramari putnici sa 250, 125 i 100 frt. dohotka, iza ovih zanatlije sa godišnjim 500, 250 i 150 frt., nadalje zakupnici sa 1000, 500 i 250 frt. dohotka, a konačno ima jedan stupac za osiromašjele, Što živu od milosti drugih. U prvom popisu pada u oči, da je potpisan od predstojnika općine „Vorsteher der Jud. Gemeinde". Popisane obitelji, makar da ih je samo devet bilo, sačinjavale su dakle po oblasti odobrenu i priznatu općinu. Taje općina priznata ili recimo kano takova utemeljena god. 1806.,

1 tako da će za tri godine današnja zagrebačka općina svoju stogodišnjicu slaviti. Općina je brojila 57 duša, od kojih je 12 rodjeno u Zagrebu, dvije bijahu iz Varaždina, a jedna iz Karlovca, gdje je dakle god. 1796. izvjesno obitavala jedna žid. porodica. Ostali su iz Madžarske (37 duša), i to iz ovodunavskih županija, najviše iz V. Kaniže, koja je sa trim glavama porodica zastupana. U ovih devet obitelji bilo je osim članova obitelji još sedam rodjaka i dvanaest tudjinaca, što su u njih posla našli. Po zanimanju bili su : dva veletršca i to sam predstojnik Jakov Stiegler iz prvog razreda, a trgovao je različitim proizvodima (Produktenhändler). Kuća mu je 14 duša brojila, i to jedno u Zagrebu rodjeno dijete (1797.), jednog pisara (knjigovodju), trgovačkog pomoćnika, tri rodjaka, dvojicu poslovodje, od kojih je jedan na ladanju boravio, a drugi sa obitelju imao je u Jaski podružnicu. Drugi je veletržac Jakov Weiss imao sličnu trgovinu a osim toga još tvornicu pepeljike (Pottasche). Njegova je kuća brojila 18 duša. Ove dvije kuće sačinjavale su dakle više od pol općine, a mora da im je trgovina razgranjena bila, kad su tako veliko — za tadanje vrijeme — osoblje imali. Trgovaca bijaše tri a svi su spadali u III. razred to jest godišnji im je dohodak isnašao 500 frt. Zanatlija je dvojice bilo, jedan tapetar sa 150 frti godišnjeg dohotka, a drugi zubar, koji je 240 frt. na godinu privredio. Zubarstvo bijaše dakle zanat te nije jako hranilo svoga majstora. Značajno je, da je taj zubar bio iz Höchingena u Njemačkoj. Kramara putnika i zakupnika nije nijednog bilo. Dvije su porodice bile siromašne i bez ikakvog zanimanja, ali ipak — jedan je bio grobar. Da taj potonji nije imao puno posla, to je razumljivo u tako maloj općini, koja za onda ni groblja nije imala. Za nastavu brinula su se dva muža, jednog je učitelja imao veletržac Weiss za svoju djecu,

2 a drugu je djecu podučavao 26-godišnji Jakov 1 Taj se podatak nalazi u podnesku općine od 18. svibnja 1845., što je upravljen na ugarsku kancelariju u Budimu. Originalnu ispravu o priznavanju općine tražio sam uzalud u zem. arkivu, u arkivu grada Zagreba i u arkivu zagrebačke izr. općine. O vjerodostojnosti samog podatka nema uzrqka sumnjati. 2 Mislim da je taj, imenom Izrael Breuer, identičan sa istoimenim mužem u Karlovcu, kojega je nadgrobni kamen najstariji na tamošnjem groblju, naime od g. 1813.