VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 86
86 Pismo na Galliuffa doduše nije se moglo pronaći, jer je valjda sa iztražnimi spisi uništeno, ali zato obstoji Galliuffovo pismo sljedećeg sadržaja : Službu moju poniznu vu milošću Gpona Vice Bana pokorno preporučam. Ja od svetle komisije strani, po Gponu VComešu Saiću opomenjen jeseni bil, da taki sproti Gpona. Vice Bana list in originali, Nih Excelencije Gdinu Presešu sam vu Zagreb odnesti moram, kaj vučiniti pritrucan na samo Magdaleninje Nih Excelencije vu ruke ga jesem, kako takaj i specifikaciju vuzete marhe vu dvorišće moje dognane vsu skupa glav 41 Zmed kojih pet glav prvo toga povrneno je, po četiri pako vole pri mene buduće, Čiji jesu včera odešel je, jedna bedovija k onomu čija je bila sama odešla je, jedna bedovija čez nekuliko dan vparnula, a tri voli za dug od puntarov dužen, vuzeti su od oneh, kojem je dug bil. Po ondešnih ljudih ne nijeden puntar vubit, nego čujem, da po Moravčaneh jeden, kako takaj i vu zelinski gori po ondešnih vubiti nesu nego kak čujem po Bistričaneh. Milostivnoga Gpona Vice Bana lista kontinentije jesu ovakove. „Zatem preporučam da marljivo skrb imaju z ondešnimi plemenitaši, koji ako zadovolni nebi bili naj si brahium iz Bisaga vuzmu, one koji od ovud tam beže najme, postrelaju, robu njihovu razplindraju i med se podele i ako kade skupne zaprte najdu vse skupa požgu." Ali itak po ovdešnih nijedan vubit ne. Da bi Gpon Vice Ban, kako milostivni branitelj 'vseh nas, akoprem za onda nevolni, ne bili za vojsku šetuvali, on isti dan vsi ovi kraji popaleni bi bili i v treh dneveh možebit ves orsag. Ztem mene etc. 1 Ne ima dvojbe, da je osim onih ratnim sudom osudjenih i barbarskom smrću smaknutih buntovnikah, još i njekoliko drugih ljudi nastradalo, nu po dosada poznatih izvorih jesu ubili plemići u Vinarcu na svoju ruku 12, u Bisagu su trojica ustreljena bježeć pred vojskom a jedno je diete nadjeno smrznuto. Galliuf piše, da su jednoga Moravčani ubili, dočim su u zelinskoj gori Bistričani ubili neke buntovnike, koji su na nje navalili. Prema tomu je banderijalna vojska samo u Bisagu trojicu ubila, a jedno diete je majka bježeć izgubila. Iztražno povjerenstvo je u Zagrebu zasjedalo od 15. travnja do 5. rujna i željno izčekivalo svakoga, koj je obtuživao vodje, pak da je u istinu toliko nedužnih ljudi poklano, da se je bilo bojati, da će izumrieti narod, to bi bez dvojbe i o tom osuda štogod spomenula. Ako je Krčelić naveo, da je nastradalo nedužnih, to je on bar dodao rieči „primiš motibus", jerbo je valjda čuo o nastradalih u Bisagu, — ali poslije više nigdje ne opetuje te svoje navode, pak je sva prilika, da je Krčelić napisao ono, što je čuo pripovjedati, a poslije se nije moglo dokazati. Nije pako absolutno moguće, da su žene djecu u Savu bacale, jer uz Savu niti je bilo bune, niti je tamo banderijalna vojska boravila. Osuda navodi, da je šteta počinjena po bariderijalnoj vojsci procijenjena na 39.490 R. f. 27 nvč., pak pošto je konstatirano, da su i vodje participirali na plienitbi, to Raucha prem je zavriedio, da ga skine sa časti, ipak osudjuje samo, da plati globu 6000 R. f. (Krčelić krivo navodi 5000 f.), Rafaja i Jellachicha po 3000 f. a Petkovića i Matlekovića po 1000 R. f. ; dočim ono, što od 1 Arkiv b. Raucha br. 66. Krsto Galliuf iz Tržca 22./8. 1755. Ivanu Rauchu.