VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 75
75 dišnju robiju 23; osmogodišnju 6, petgodišnju 16, četirigodišnju 17, trogodišnju 2, jednogodišnju 2. Ratno je vieće nakon osude odredilo, da se častnici odprate u Mantovu, ostali da se privremeno odprave u Graz, a odanle će se prema potrebi naknadno razposlati, gdje ih bude trebalo. Konfisciranim novcem imadu se namirivati potrebe uznika. U nikojem slučaju pako ne smiju oni, koji su sudjeni na doživotnu tamnicu odnosno robiju doći u varaždinski generalat. 1 Manje krivce dala je komisija batinjati. Častnici, proti kojim su se krajišnici tužili, nisu kažnjeni, već je komisija samo na oko prigodom iztraga strogo se vladala, da se krajišnikom oči zamažu. U kolovozu je Neipperg saobćio Palkoviću, da je kraljica odredila u Marci Piariste nastaniti, a biskupu se u zamjenu daje Preseka, konfiscirano dobro Stjepana Domjanića. Nakon svršene iztrage i justifikacije na smrt sudjenih, pošao je Neipperg u Kostajnicu i nastanio se kod Mikašinovića. Krajišnici su morali ponoviti prisegu vjernosti kraljici, javno je ukorio častnike, koji su strogo postupali sa krajišnici, predbaciv im, da su time mnogo povoda dali buni, a zatim je proglasio sveobću amnestiju. Imenovani su tom prigodom novi častnici za izpražnjena mjesta, osim toga je učinio neke odredbe radi drvarije, paševine, žirovine, ukinuo je knezove itd. Vrativši se Neipperg u Beč, imenova ga kraljica podpredsjednikom ratnoga vieća. Dosadanji varaždinski general Guicciardi je zamolio umirovljenje, jer je vidio, da je svojim postupkom izazvao bunu. Molbi mu tim radje udovoljiše, jer nije znao hrvatskog jezika. Za njegovo mjesto se je otimao general Josip grof Drašković, koj se je iztaknuo prigodom ugušenja seljačke bune, pak računajuć na zasluge svojih predja, pretendirao to mjesto, ulagivajući se Neippergu. Kraljica medjutim imenova brigadirom varaždinskog generalata baruna Bečka. 2 General Beck je nastupio svoju službu 11. prosinca 1755., pak je posve samostalno upravljao generalatom, odgovoran samo ratnom vieću i počeo uvadjati silne reforme. Pukovnik Leilersperg, podpukovnik Mikašinović, četnik Franjo Kiš i kapetani popisivahu sve mužke osobe od slomljenog starca do još sisajućeg dječarca, te je ustanovljeno, da se od svakih 15 jutara posjeda po jedan vojnik davati mora, ako li tko više put 15 jutara posjeda imade, mora prema tome posjedu više vojnika podavati. Svakoj kumpaniji bje naloženo, da gradi stanove za svoje častnike, te su još u zimi morali veoma mnogo hrastova posjeći i izvažati. 27. siečnja 1756. umre pukovnik Leilersperg, ostaviv veliki imetak, što ga je u Krajini sabrao, a u mjesto njega bje imenovan Mikašinović križevačkim pukovnikom. Beck je uveo u cielom generalatu požunsku mjeru, a ukinuo dosadanje slobodno krČmarenje, imenovav i porazmjestiv po selili krčmare, koji su u blagajnu morali plaćati ustanovljene pristojbe. 28. travnja 1756. je general u pratnji cieloga stopa putovao Krajinom, izabrav tom prilikom u belovarskom polju sjedište za novo štopško mjesto, 1 Ratni arkiv u Beču: Odluka ratnoga vieća od 29. srpnja 1755. 2 Krčelić Annuae 1. str. 157.
