VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 69
69 Ovu sgodu je bez dvojbe pomiešao Isusovac Krušec sa bunom krajišnika. 1 Iztražno povjerenstvo je tri mjeseca uredovalo i iztraživalo povod bune, kažnjive čine buntovnika i neurednosti častnika. Tom se je prigodom kojekako nastajalo zabašuriti, da je povodom bune bio namet radi mondure ili zlostavljanje krajišnika, pak su Ljubojevic i Mikašinović dokazivali, da je buna nastala stoga, Stoje nesjedinjenim oduzeta Marča. Ljubojevic je mislio, da će davši buni obilježje vjersko, zauzeti se za nj karlovački nadbiskup, a Mikašinović je držao, da će se rehabilitirati kod svojih nesjedinjenih krajišnika za to, što je po nalogu generala Petazzija on osobno morao iztjerati nesjedinjene godine 1753. iz Marče i predati ju biskupu Palkoviću.Krajišnici su kod iztrage tvrdokorno nijekali, da je Marča bila povodom bune, tvrdeći uztrajno, da je namet za monduru i zlostavljanje častnika ih sklonulo na pobunu. Videći Mikašinović, da ne može polučiti svoje namjere, nabacio je prigodom iztrage pitanje krajišnikom, žele li biti sjedinjenji ili nesjedinjeni u buduća vremena, a već prije dao je po svojih izaslanicih objaviti, da samo nesjedinjeni imadu pravo na kraljevske privilegije, pak su se uslied toga naravski svi izjavili, — da će u buduće biti nesjedinjeni, samo 15 ih je očitovalo, da ostaju sljedbenici unije. Tom lukavštinom zaveo je Mikašinović Neipperga, te je i on držao, da je unatoč svega nijekanja krajišnika, ipak i Marča bila povodom bune, a i ostali častnici su ga u tom mnienju utvrdjivali, samo da svoje krivnje smanje. Uslied toga je Neipperg pozvao u Kanižu sjedinjenog biskupa Stiepana Palkovića, te ga nastojao skloniti, da se dobrovoljno odrekne Marče, jer će time steći milost kraljice, kad pomogne riešiti ovo osjetljivo pitanje i dugotrajni kamen smutnje, odrekav se dobrovoljno Marče, koja residencija i onako za nj ne ima važnosti, jer u generalatu samo 15 vjernika ima. Biskup ne htjede podnipoŠto napustiti Marču, već predade Neippergu pismeno očitovanje, u kom konstatira, da buna nije radi Marče nastala, pošto buntovnici, ne samo, da nisu na nju navalili, već su i sami nesjedinjeni otca Simeona Bulića, koji je bojeći se buntovničke navale pobjeći hotio, u Marci zadržali, te mu dapače stražu za osobnu sigurnost postavili. Biskup nadalje razlaže, kako je po kraljicu koristnije, da medju nesjedinjenimi bude sjedište sjedinjenog biskupa, koj će budnim okom pratiti svaki pokret nesjedinjenih proti interesom kraljice. Kukavština bi osim toga bila, da on resignira Marču, jer neima više od 15 vjernika, već usuprot baš stoga ne smije otići odanle, jer je i Krist rekao, da dobar pastir ostavlja 99 ovaca, pak traži izgubljenu ovcu dok ju ne nadje. Napokon biskup nije vlastan crkvenog se dobra odreći bez dozvole apostolske stolice. 3 1 Katona Hist. critica Tom. XX. ord. XXXIX. str. 537. Sravni sa Viestnikom kr. zem. arkiva, god. IV. str. 162. 2 U Viestniku kr. zem. arkiva god., IV. str, 160. u drugom redku u mjesto : Petar Ljubojevic, — čitaj Mijo Mikašinović. : ' Krčelić Annuae st. 1. str. 153—156.
