VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 56

56 „knez Pavao?" Dne 11. ožujka 1453. umro je hrvatsko-dalmatinski ban Petar ili Perko Talovac, dotadanji knez cetinski i kliski, te je ostavio za sobom udovu Jadvigu i dva nedorasla sina: Ivana i Stjepana. Kako je i Perkov brat Franjo (Franko) ostavio više sinova, po imenu Vladislava (Lacka), Nikolu (Miklouša) i Franju (Ferenca), imali su svi ti mladi Talovci baštiniti posjede svojih otaca, po imenu knežije cetinsku i klisku s gradovima Sinjem, Cačvinom, Klisom i Petrovcem. No za tu baštinu otimali su se takodjer ne samo Mleci, nego i bosanski kralj Stjepan Toma, kao i herceg Stjepan Vukčić. Kraj takih prilika nastala je čitava jagma za gradove Sinj i naročito Klis, te hrvatsko-dalmatinski banovac Tomaš Bojničid nije znao, kako bi već odbijao tolike takmace. Dne 22. siječnja 1454. ugovaraju „viceban Thomaso Boinicich, conte Zorzi et conte Polio castellani de Clissa, Ifsigna, Zazvina, Petrovaz" s Mlecima o tome, kako da se sinovima kneza i bana Petra Talovca sačuva njihova baština. Tu se dakle prvi put spominju „conte Polio" i „conte Zorzi" kao kaštelani gradova Klisa, Sinja, Cačvine i Petrovca. U istoj ispravi čitamo takodjer: „Vir Juraj i chonte Chis Pavai," po čemu doznajemo i za prezime kneza Pavla (Ljubić, Listine X. p. 25—26). Knez Pavao Chis (KiŠ) bio je dakle od god. 1454. kaštelan grada Klisa, a po tome i na čelu kliskoga stola. Tu službu vrši knez Pavao i slijedećih godina (Ljubić, Listine X. p. 96, 98, 99, 100). Još 8. ožujka 1458. pišu Dubrovčani prelatima i barunima Ungarije: „Compertum est nobis multiphariam, multisque vias spectabiles Ver Georgium et Chis Paulum, castellanos Phsign in Cetina et Clisii variis circumspectos esse periculis, multosque dominatus, quos impresenciarum non duximus esse nominandos, incessanter cos sollicitare ac stimulare,.... partimvero minis, partim aperto bello, ut a devotione regni deficiant et dicta castra, aliaque, que tenent, regni oppida in ipsorum dominatuum dicionem perveniant. Ipsos autem Ver Georgium et Chis Paulum titubare, ut audimus, a deditione non longe abesse" (Gelcich, Diplomatarium Ragusanum p. 605). Medjutim na koncu godine 1458. ili na početku 1459. postao je banom Dalmacije i. Hrvatske knez Pavao JŠpirančić (Sperančić), koji se u jednoj povelji od 10. veljače 1459. zove „Paullus de Speranchich, banua regnorum Dalmatiae et Croatiae" (Katona, Historia crit. XIV. p. 193). Taj isti ban zove se u drugoj povelji od 12. ožujka 1459: „Petro de Zob ac Paulo Horvath de Spyranchyth (Spyranotirith) regnorum Dalmacie et Croacie banis" (Gelcich, Dipl. Rag. p. 616, Ljubić, Listine X. 140). Godine 1460. pogadja se rečeni ban sa Zadranima; u jednome pismu od te godine čitamo: „Polo Spirancich conte de Cetina e de Clixa, e ban de Dalmazia et Crovacia" (Ljubić, Listine X. p. 157). Budući da se godine 1460. spominje ban Pavao Špirančić kao „knez Cetine i Klisa", moglo bi se u prvi kraj pomisliti, da je on takodjer onaj „knez Pavao knez kliski" koji je na čelu kliskoga stola. Ali kad bi to on bio, jamačno bi se napomenulo, da je on i ban hrvatsko-dalmatinski, čega u našoj ispravi nema. Suviše nije ban Dalmacije i Hrvatske nikad bio glava kojega plemenskoga, općinskoga ili županijskoga stola, nego je on bio na čelu banskoga stola, dakle višega suda, na koji se je prizivalo. Prema svemu tomu sudimo, da „knez Pavao knez kliski" u ispravi od god. 1460. nije nitko drugi, nego „chonte Chis Paval", kaštelan grada Klisa g. 1454—1458. Jamačno je on i za banovanja Pavla Špirančića kroz neko vrijeme vršio službu kneza i kaštelana kliskoga, pak je tako i dalje bio na čelu kliskoga stola.