VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 32

32 ne će dirati. No on se ljuto prevario. Jedva se kralj bio udaljio iz tabora, nahrupiše u nj (28. rujna 1213.) oboružani urotnici pod vodstvom bana Sintona kneza Petra, i stadoše ga na sve strane tražiti. Ne našavši ga, nego doznaivši, da je kralj umakao, navališe oni na kraljicu, tim više, što su znali, da je baš ona navadjala kralja na sve one čine, koji su proizveli toliko nezadovoljstvo u državi. Oborivši ju na zemlju, stadoše ju udarati mačevima i kopljima; ona ih sklopljenim rukama moljaše za milost, ali joj oni odsjekoše obje ruke i udarcima ju zatukoše, a tijelo joj rasjekoše na komade.

1 Mladoga kraljevića i prijestolonasljednika Belu spasi sretno knez Miška, odgajao ga neko vrijeme kod sebe i zatim ga poslije doveo nepovrijedjena ocu.

2 Urotnici poubijaše i mnoge Nijemce, koji su bili u taboru, te potražiše i nadbiskupa Bertolda, pa izlupaše i izšibaše ne samo njega, nego i mnoge svećenike i fratre njegove dieceze (valjda njegove pristaše); Bertold jedva jedvice umače živ.

3 Neki izvori vele još, da je ovom prigodom bio u kraljevu 1 Ovako nam pripovijedaju ovaj dogodjaj : Coniinuatio II. čkron. reg. Colon. ed. Waitz str. 186. i Contin I. iste kronike u M. G. (= Monum. Germ.)SS. XXIV. 15., te Volinjska kronika kod Saraniewicza 1. c. (samo ova dva potonja izvora vele krivo, da se ovo dogodilo g. 1210.). Još spominju ovo umorstvo u kratko: Ann. Gotwicenses 1. c., Ann. Marbacenses 1. c. = Ann. Argentinenses 1. c., Canonic. Pragens. continuatio Cosmae u M. G. SS. IX. 170., Ann. S. Rudb. Salisburgensis ibid. 780., Cont. praedicat. Vindobonensium ibid. p. 726., Contin. chron. Magni presbit. ibid. p. 526, Ann. Melicenses ibid. p. 509., Ann. Colmarienses id. XVII. 189., Ann. Salisburgensinm aditamentum id. XIII. 241., Ann. S. Stephani Frising. ibid. p. 55., Ann. Hermani Altahen. id. XVII. 386., Ann. Burghausenses id. XXIII 62., Ann. Bawarici et Austr. brèves id. XXX. 1. p. 4., Chronica Boemorum auct. canonico S. Blasii Brunsv. ibid. p. 41., Chronica Reinhardsbrunnensis ibid. p. 582., Albericus de Tribus Fontibus id. XXIII. p. 898., Chronicon Salisburgense kod Peza o. c. I. p. 349., Chron. coen. Weichen-Stephanensis id. p. 403., Chron. Anonymi Leobicensis id. p. 801., Ann. Seidentalenses kod Boehmera „Fontes rer. Germ." T. III. p. 527., Lambertus Leodiensis kod Katone o. c. V. 202.. Chronicon Augustense ibid. i Chronicon Joh. Staindelii ibid., svi ovi izvori meću ovaj dogodjaj u god. 1213., Cont. Admuntensis u M. G. IX. 592. veli: g. 1210., Cont. Klaustroneoburgensis III. ibid. p. 635. veli: g. 1211., Cont. Lambac. ibid. p. 558. i Ann. brev. Wormat. ibid. p. 75. kažu: 1212., Ann. Chounradi Schirensis ibid. p. 632. i Chron. minor auct. anonymo Erphordiensi id. XXIV. 195. vele: g. 1214. Ann. Heinrici Heimburg, id. XVII. 714 kažu: g. 1215., napokon navode godinu 1210.: Chron. Bavariae i Compil. chronol. rer. Boicarum (ova na drugom mjestu 1211.) kod Katone V. 196. i 198. te bilješke „De fundatoribus monasi. Diessensis" u M. G. XVII. 300. Ovo zadnje vrelo navodi i dan umorstva (28. rujan), a isto tako i neka druga vrela, koja navodiHuber o. c. strana 164. — Jedan dio kraljičina tijela bio je sahranjen u samostanu Pilišu, kako dokazuje jedna listina Bele IV. (Katona V. 214.), a drugi dio u samostanu Leleszu, i tu su bila postavljena dva svećenika, da mole za spas kraljičine duše, kako veli Andrija II. u jednoj listini od g. 1214. (Fejer o. c. III. 1. 157.). Ta listina potvrdjuje podjedno vijest Volinjske kronike, da se umorstvo moralo dogoditi u okolišu ovoga samostana. 2 Zato mu je kralj darovao (g. 1214.) neka dobra (Zelelgek i Edelych) u zaladskoj županiji (Fejer III. 1. str. 151. — Mon. Hung. hist. XI. 367—368.). Ovo će biti valjda onaj isti knez Miška, komu je kralj već g. 1207. darovao neke zemlje, i za koga veli, da mu je on već od prve mladosti mnoge vjerne službe učinio (Mon. Hung. hist. XI. 315.). 3 Papa je poradi toga naložio (6. siječnja 1214.) oštrog, nadbiskupu i ostalim ug. biskupima, da krivce izopće iz crkve, a poljskim biskupima piše, neka ne primaju tih