VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 30

30 legatu nadbiskupu mogućskorrfu, da obustavi dalnju istragu i da sve spise o dosadašnjoj istrazi njemu pripošlje, da on prema tomu izreče konačnu odluku.

1 Ova mora da je ispala povoljno po Ekberta, jer ga poslije opet vidimo na biskupskoj stolici u Bambergu. I kod cara Otona IV. i njemačkih knezova mora da je Andrijino zauzimanje za svaka Henrika hasnilo i nedužnost njegova dokazana bila, jer je on opet bio primljen u milost carevu, te je češće i boravio na njegovu dvoru

2

. Kraljica Gertruda nije se samo brinula za to, da uzvisi svoju braću, nego je i nastojala, da za sebe i svoju djecu nagrne čim više blaga i bogatstva. Tako je bila sakupila mnogo zlatnog i srebrnog novca, te zlatnih i srebrnih posuda, vrijedno sve skupa do 7.000 maraka, pa je to dala u pohranu jednom budimskom gradjaninu.

3 Kad je pako svoju istom četirgodišnju kćerku Elizabetu zaručila bila (g. 1212.) s Ljudevitom, sinom tirinškoga landgrofa Hermana, nadarila ju je ona silnim blagom i dragocjenim darovima. Landgrofovo naime poslanstvo došlo je bilo u Požun, da tamo obavi zaruke i primi mladu zaručnicu, te ju onda povede u Tiringiju na odgoj, dok ne doraste za udaju. Pošto su se zaruke ovrŠile velikim sjajem, primiše poslanici od kraljice kano vjenčani dar 1000 maraka novca te mnogo zlatnih i srebrnih posuda i predmeta, svilenih tkanina i dragulja, zatim kacu za kupanje od kovanog srebra, i napokon srebrnu kolijevku, u kojoj im je predana bila zaručnica, omotana u zlatne i srebrne tkanine. Poslanici su bili osupnuti od toga sjaja i bogatstva, ali kraljica im reče: „Kažite vašemu gospodaru, neka se za sada s ovim zadovolji i zdrav ostane; ako mi Bog dade zdravlja i života, bit će on još u buduće i s najvećim bogatstvima nadaren".

4 Nije nikakovo čudo, daje ova rasipnost kraljičina, zgrtanje silnoga novca za vlastitu korist i pogodovanje njezina roda i njegovih vjernih službenika pobudilo silno nezadovoljstvo kod Ugra, koji su se smatrali zapostavljenima i isisavanima na korist tudjinaca. To nezadovoljstvo i silna mržnja okrenula se u prvom redu protiv kralja, što je tako slab, da kraljici sve to dozvoljava i da njoj za volju pogoduje njezin rod i razne strance (naročito Nijemce).

5 Ne1 Ovo javlja papa i kralju Andriji pismom od 3. ožujka 1213. (Fejer o. c. III. 1. str. 139-140.). 2 Oefele o. c. str. 99. 3 To se doznaje iz pisma kraljeva (od g. 1214.) papi (kod Fejera o. c. III. 1. str. 166). 4 Theodoricus „Vita B. Elisabetae" lib. I. cap. 1 et 2. Kod Katone o. c. V. str. 132—134. — I bratu Ekbertu poslala je Gertruda 6 maraka zlata, da njima kupi neki posjed za opatice sv. Marije u Bambergu, a on je doista kupio dobro Lintenhart, kako javlja g. 1215 (Fejer III. 1. str. 479. — Monum. Hung. hist. XI. str. 379.). 5 Tako je g. 1211. darovao vitezovima njemačkoga reda čitavu burčku zemlju u Erdelju s mnogim pravima. (Fejer o, c. III. 1, str. 106—108.) — Da je mržnja na Nijemce („odium Teutonicorum") bila glavni povod nezadovoljstvu velikaša, vele nam naročito izvori, kano: Annales Gotwicenses u Monumenta Germ, histor. Script. T. IX.. p. 602, Coniinuatio Admuntensis u Mon. Germ. SS. XVII. 173 = Annales argentinenses kod Boehmera „Fontes rerum Germ." T. III. p. 101., Coniinuatio II. chronicae regiae Coloniensis edid. Waitz str. 186. Coniinuatio I. iste kronike u Monum. Germ. SS XXIV. str. 15.