VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 18

Bertold Meranski ban hrvatski i nadbiskup kaločki. Porodica Meranskih vojvoda potječe iz Bavarske, u kojoj je bila njihova kolijevka Diessen ili poslije Andechs. Zato su se oni najprije zvali grofovi od Andechsa, a istom kasnije, kad se njihova vlast raširila po Istri i Tirolu, dobiše oni ime i čast markgrofa istarskih i vojvoda meranskih (po gradu Meranu u Tirolu). No oni su imali joŠ posjeda i po Koruškoj, Kranjskoj, Štajerskoj, Gornjoj i Doljnjoj Austriji, Burgundiji i Švicarskoj.

1

) Otac našega Bertolda (V.) bio je Bertold IV. (f 1204.), koji je neko vrijeme imao i naslov „vojvoda Hrvatske i Dalmacije"

. Pošto on nije nikada vladao u ovim zemljama, niti je u njima imao svojih posjeda, razbijaju sebi povjestničari glavu, od kuda njemu taj naslov. Jedni misle, da mu ga je podijelio (valjda za pruženu pomoć) ug.-hrv. kralj -Bela III. (1173—1196.), koji je g. 1180. počeo otimati Bizantincima Hrvatsku i Dalmaciju, Što ih je njihov car Emanuel Veliki (1143—1180.) svojoj državi priklopio bio. Drugi opet misle, da mu ga je podijelio car Fridrik I. Barbarossa (1152—1190.), koji je tim htio baŠ u onom času (kad je naime Bela III. stao otimati Bizantincima te zemlje) da naglasi tobožnja prava rimskoga carstva na te zemlje. No Oefele primjećuje (o. c. str. 72.), da se Bertold IV. samo u g. 1181. i 1182. zove „vojvodom od Hrvatske i Dalmacije", a kasnije (od g. 1183. do 1185.) uvijek „vojvoda od Meranie, Maranie" ili slično, a to dokazuje, da su ti nazivi identični t. j. da se tu pod Hrvatskom i Dalmacijom razumijeva Meranski kraj ; tu svoju tvrdnju potkrepljuje on i dokazima. Tako se u jednoj protokolarnoj bilješci od g. 1366.

2 veli, da je Hugo Dvinski imao od oglejskoga patrijarke u leno zemljišta „in Meran sive in Croatia", a u nastavku „Svjetske kronike" od Rudolfa Hohenemsa, što no ga je napisao (u 14. stoljeću) Heinrich Sendlinger iz Monakova

3

, veli se (po današnjem pravopisu): „Ein Land Meran ist genannt, und lag zwieschen Ungern und dem Heidenland. Das hiess zuvor Thalmatiana, von dem war.geboren ein Mann, hiess Diocles." Pita se sad, odkuda dolazi *) O ovoj porodici pišu opširno I. v. Hormayr „Die grossen Geschlechter im tirolischen Hochgebirge. II. Die Grafen von Andechs" u „Sämmtliche Werke" B. III. i Freiherr Edmund Oefele „Geschichte der Grafen von Andechs". Innsbruck 1877. 2 Bianchini „Thesaurus eccles. Aquilejensis" str. 358—359. (Kod Oefele-a o. c. st. 72. op. 15.) 3 Spominje Hormayr u „Sämmtliche Werke" B. III. str. 209. — I na nekom rukopisu u monakovskoj dvorsk. i drž. knjižnici, koji je valjda izvadak iz ovoga Sendlingerova djela, navedena je na strani primjetba (rukom iz 15. stoljeća) „Dalmacia haisst nu Meran" (Oefele o, c. str. 72. op. 17.).