VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 202

202 God. opet 1439. plemić Breko sin topolovačkoga kaštelana Andrije Bolara zapisa na samrti pomenutomu samostanu svoj posjed prozvan Jakopovec. A za deset godina kasnije (1449.) plemkinja Ana kći like Klokoćevačke darova istim remetam za spas svoje duše, svoju baštinsku djedovinu ležeću takodjer u Mikčevcu ; dvie godine kasnije (1451.), lika udova Nikole Konjskoga svojih pet kmetskih selišta u Ilincih zapisa rečenom kloštru; dočim g. 1458. Magdalena udova Luke kaštelana Kamengradskoga (Kuwar), oporučno im ostavi deset kmetskih selišta u Kamenom i svoj plemićki dvor sa dvojim trsjem ; a malo zatim dobili su isti Pavlini kao zadušbinu jedan mlin na potoku Koprivnici. Jošte g. 1461. plemić Ladislav sin Antuna Korena darova istim remetam tri kmetska selišta u Bikalji, a iste jošte godine poklonile su strezinskomu samostanu Jelena kći Tome i Dora kći Grge plemića Plavničkih, do pet kmetskih selišta, te šumu, mlin i jedan diel svoga plemićkoga dvora u Horvatovčini, dočim iste jošte godine Mijo sin Gjure Kandala ostavio ovim • samostancem dva kmetska selišta u Kandalovcu, a plemić Ladislav sin Tome Mora darovao im diel svoga posjeda u Mateševćini, a za nekoliko godina kasnije (1468.) i to na samrti oporučio im cielu Mateševćinu, te šumu Dijankovec, a pod njom jedno kmetsko selište. Osim pomenutih darovanih posjeda, jošte su Pavlini samostana Streze posjedovali i drugi dio posjeda Klokočevca, koj su (g. 1467.) kupili za 218 for. U tako povoljnih okolnosti h posta Strežki samostan veleposjednikom, pa mu sva darovana zemljišta obradjivali mnogi kmetovi, dà što još više hrvatski sabor držan g. 1475. u Rovišću, oslobodi ga od svake i najmanje daće i državnih tereta. Ali padom Bosne (1463.), kad je Turčin pokucao već i na hrvatska vrata, a naročito poslie mohačkoga poraza (1526.), kad su Turci počeli poplavljivati i Slavoniju, njihove plačkajuće čete zalazile su i u naše krajeve. Samostan u Strezi mogao je doduše iz prva odbijati pomanja turska četovanja, ali napokon, i to nekako poslie god. 1538., uvidivši samostanci, da se neće moći održati, a pošto se jošte ustrojavati počela varaždinska krajina, to su istoj odstupili svoj samostan sa svimi posjedi, te ponesavši sobom dragocjenosti i crkveno ruho izselili se u druge pavlinske samostane, ostavivši ovdje, uz sve ostalo spomenuto, i sve obranbeno oružje i strjelivo. — Preuzev varaždinski generalat pavlinsku strežku ostavinu, porazdjelio je njihova zemljišta medju novo ustrojene ovdje krajišnike, samostan pako sa crkvom s vremenom porušio, a gradivo upotriebio da njim podigne obran-