VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 196
196 tumači jedno mjesto u Tomi arcidjakonu, naime da su Mongoli pozvali Trogiranc, da predadu Belu IV. „kralja od tudje krvi", na osnovu nekih listina tako, da je sa mongolskom najezdom planula u Hrvatskoj od Drave do mora buna, sa svrhom, da se zemlja odmetne od Ugarske; bunu pomogla su kralju ugušiti neka mu odana gospoda, u prvom redu knezovi krčki i bribirski. — U vrlo pomno izradjenoj radnji bavi se Klaić n hrv. hercezima i banovima od 1301 do 1382., dokazujući osim njihovog slieda još i to, da hercega od kraljevske krvi nije za Anžuvinaca vazda bilo jedino radi pomanjkanja članova Anžuvinskih, a isto tako da je tek banova za čitavu hrv. zemlju bilo od onda, od kad je Ljudevit I. pokorio jake rodove hrv. na primorju, a Veneciji oteo dalm. gradove. — Nadalje prikazuje referent* 6 kako je uplitanjem i diplomatskom radnjom Venecije došlo do pada bana Mladena Subića (1322.), koji je vladao, doduše priznava jući tek nominalno Karla I. svojim gospodarom, inače sasvim suvereno. Veneciji pridružili su se neki dalm. gradovi, onda domaća vlastela, a napokon ban slav. Ivan Babonić, koji je pobio Mladena u sept. 1322. kod današnjega Biskoga u gornjem Dicmu južno od Sinja. Dolazkom Karla I. u Knin čitava je stvar tek službeno zaglavljena. — 0 odnošajima izmedju Ljudevita I. i Venecije god. 1345. i 1346. razpravlja Baumgarten* 1 , najprije govori o djelu nepoznatoga pisca o obsadi Zadra, uporedjujući njegovo kazivanje s listinama izdanim kod Ljubica, a onda o mletačkom anonimu o istom predmetu na osnovu talijanskoga prievoda kod Morellija (1796.), kojega takodjer uporedjuje s listinama i ostalim izvorima. Za zadar. anonima drži da je domaći plemić, a djelo da je napisano izmedju 1350. i 1356.; tvrdnju njegovu, da je bos. ban Stjepan Kotromanić bio podkupljen, zabacuje. U mletačkom spisu vidi Baumgarten kao pisca Benintendu de Ravagnanija, a tvrdi za nj, da u nj ima više smisla za razumievanje političkih prilika, nego li u Zadrana, a uz to još je i mirniji i objektivniji. Studija napisana je velikom marljivošću, ali za hrv. povjestničara, kojem su poznate radnje Račkijeve (Književnik 1864.) i Gruberove (Požega 1888.) o tom predmetu, ne donosi ništa osobito nova i samorodna. — U zanimljivom članku pokazuje Laszowski™, kako je ban „ciele Slavonije" Nikola god. 1346. dne 6. jula pod Zadrom Nikolu sina Mikina, koji je bio „nobilis jobagio" iz križevačkoga „castra", učinio radi odlikovanja u ratu plemićem kraljevine Slavonije. To je imenovanje onda potvrdio herceg Stjepan 27. nov. 1353. i hercegica Margareta dne 20. jan. 1355. Ta je izprava važna, jer pokazuje, da je ban hrv. mogao nekoga podići u plemićki rang, što je inače svagdje u sredovječnoj Evropi kraljevsko pravo, a temelji se to nesumnjivo na političkom odnošaju izmedju Ugarske i Hrvatske, jer palatin toga nikad nije mogao učiniti. — Zanimljivu genealošku studiju napisao je Klaić* 9 , u kojoj se najprije izlažu rodbinske prilike kneza Novaka, vlastnika glagolskoga rukopisa od 1368., što se čuva u bečkoj dvorskoj knjižnici, te se jasno dokazuje, da je bio sin kneza Petra Dižislavića (f oko 1349.) od plemena Mogorović, s plemenitom djedinom u ličkoj Ostrovici. Onda se prate njegovi sinovi Novakovići i njihovi potomci do god. 1507. — Referent^ napisao je oveću radnju o bosanskom velikom vojvodi, a 33 Klaić: Hrvatski hercezi i bani za Karla Roberta i Ljudevita I. (1301.—1382.). Rad vol. 142. Zgrb. 1900. 36 Šišić: Pad Mladena Subića, bana hrvatskoga i bosanskoga. „Glasnik zem. muz." Sarajevo 1902. 37 Baumgarten: Forrâstanulmànyok Nagy Lajos és Velencze viszonya törtenetéhez. Szâzadok 1902. 38 Laszowski: Podjeljenje plemstva po banu Nikoli god. 1346. Vjesnik hrv. arkeol. društva. Nov. Ser. vol. IV. Zgrb. 1900. 39 Klaić: O knezu Novaku (1368.) Vjesnik hrv. arkeol. dr. N. 5. IV. Zgrb. 1900. 40 Šišić: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350.—1416.) S jednim tlorisom (bitka kod Nikopolja) i zemljovidom (Donji Kraji počet. XV. vijeka), te s četiri rodoslovne table (Hrvatinići, Gorjanski, Horvati i Kotromanići). Zgrb. 1902. „Mat. Hrv."
