VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 194
194 osječki pastor Pindor 2 *, ali joj glavna vriednost leži za XIX. viek, koji je osnovan na obćinskim neštampanim zapisnicima, dok je XVI. i XVII. viek slabo obradjen sa znanstvenoga gledišta, jer osim što pisac nije vješt slavenskim jezicima, naročito hrv. i slov., nije ni svega onoga upotrebio što na čelu svoje radnje spominje. Ima već četrdeset godina, što se biskup Fraknôi 25 bavi oko izučavanja odnošaja izmedju Ugarske i svete stolice, a dvadeset godina što radi u vatikanskim arkivima, pribirajući za to pitanje potrebnu gradju. Prigodom 9C0-godišnjice krunisanja sv Stjepana i pobjede kršćanstva u Ugarskoj, izdao je on o tom pitanju prvi dio svoga mnogogodišnjega rada, a obuhvata dobu od god. 1001. do kostničkoga koncila 1415. Najprije se prikazuje snošaj za Arpadovaca, onda za Anžuvinaca, a konačno do velikoga koncila. Sv. Stjepan dobio je krunu od pape Silvestra II. god. 1001., a ne 1000. Za nas su od posebnoga interesa partije u kojim se govori o ulozi pape Inocenta III. u doba hercega Andrije i kralja Emerika, i ona gdje je rieč o zanimanju sv. stolice za napuljske Anžuvince. Sasvim novo na osnovu nepoznatih dokumenata izradjena je partija, kako se Ljudevit I. mieša u napuljske poslove za Ivana i njegov talijanski rat, čiji neuspjeh se jasno prikazuje kao plod akcije papinske. Dodatak je osobito zanimljiv, jer se u njemu prikazuju arkivi vatikanski i donosi popis akata važnih po ugar. i hrv. povjest. — Profesor budimpeštanskoga sveučilišta Timon 2n napisao je detaljnu povjest ugarskoga ustava osobitim obzirom na pravni razvoj u zapadnim državama do god. 1608. Podielio je gradju na tri diela: prije god. 1C0O., onda od sv. Stjepana do Karla I. (1C00 do 1308.), te od 1308. do 1608. U više članaka razpravlja i o hrvatskim stvarima, ali nesamostalno i pristrano. Tako držeći se Paulera (Szâzadok 1888.), tvrdi da je sav teritorij na sjever od Kapele i čitava današnja Slavonija odmah od doselenja ugarski, a tek po sv. Ladislavu organizovan, Hrvatska mu je na sablji osvojena 1097., posebnoga krunisanja nikad nije bilo, hercezi (dux) tek su apanaže, posebne uredbe hrv. i slav. županija su privilegija. Od Viroszila i Krajnera razlikuje se time, što se u shvaćanju svega stavlja na izključivo magjarsko stanovište. Od monografija, što ćemo ih sada kronoložkim redom obzirom na sadržinu njihovu saobćiti, izišlo je dosta toga. Manojlović 21 izdao je prvi dio svoje zanimljive i poučne radnje o jadranskom pomorju kroz IX. stoljeća, naročito ukrštavanje interesa bizant. i franačkih. Prikazavši kako je do sukoba baš na našem primorju (prvi puta 799) došlo izmedju oba carstva, prelazi na političku situaciju u Veneciji, toj provinciji grčkoj i u bizant. Dalmaciji, a onda nam pokazuje kako se Venecija stala pomalo emancipovati od prevlasti svoje gospodarice, zatim najezdu Saracena na naše i italske obale, te kako je ona odbijena. Radnja obuhvata doba od god. 750—843. Dodana su dva vrlo zanimljiva ekskurzija; prvi radi o pogibiji furlanskoga markgrofa Eriha kraj Trsata (799), a drugi tumači tekst cara Konstantina Porfirogeneta obzirom na slied vladara IX. i X . stoljeća. — Odnošaj politički izmedju dalm. gradova i Bizanta u X. vieku, tumači RadoniČ 1 * u kraćem članku; nakon uvoda o prilikama dalm. gradova prije X. vieka, pisac detaljnije iztražuje odnose hrv. kraljeva prama istim gradovima i bizant. imperiji, 24 Pindor: Die evangelische Kirche Kroatien-Slavoniens in Vergangenheit und Gegenwart. Essegg 1902. 25 Fraknôi: Magyarorszâg egyhâzi es politikai összeköttetesei a römai szentszékkel. Bdpst, 1901. 28 Timon: Magyar alkotmâny és jogtörtenet tekintettel a nyugati âllamok jogfejlödesere. Bdpst. 1902. 27 Manojlović : Jadransko primorje IX. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizantinske) povijesti. Dio prvi. Rad jugosL akad. knj. 150. Zgrb. 1902. 2S Radonić: O političeskih otnošenijah dalmatinskih gorodov k Vizantiji v X vjekje. U „Izvjestija russkago arh. instituta v Konstantinopolje." Sofija 1901.
