VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 154
154 Isto je bilo doduše protiv ugovora, ali gradjani ipak popustiše, našto pukovnik izvede 80 konjanika iz grada, te jih namjesti po grofovskim selima. Dne 1. siječnja 1628.. dade Hrastovački dopremiti iz grofovskog imanja Schmatzfeld mnogo sijena za svoje konje. Dne 2./I. zatraži pukovnik od ' petorice boljih gradjana, koji su plaćali na tjedan po 38 talira kontribucije, da mu osim toga još pribave slanine, kupusa, korabe, peršina, luka, repe, hrena, soli, haringa, soma i raznih mirodija. Gradjani predali su na to opet posebni memorandum, pošto je bilo to protiv ugovora, i jer su se njeke stvari uopće teško dobavljale, ali uzalud. Osim toga su još i kapetan i poručnik tražili opet posebnih stvari za svoju kuhinju. Hrvati su po nalogu pukovnika zaposjeli dvoja vrata, dočim su treća vrata čuvali još uvijek gradjani, te nisu htjeli predati kljuČe. Kad je pak čuvar dotičnih vratiju otišao jedared u crkvu, ostavio je ključe slučajno u prozoru, što su vojnici opazili, te odmah vrata okupirali, te stali plijeniti sve, koji su na ta vrata šta dovažali. Dne 20. /I. došao je glasnik grofa od Merode, kapetanu Nik. Brummeru, da se makne sa svojim Hrvatima iz Wasserlebena, te je sad Hrastovački imao više prostora za svoju vanjsku vojsku. Dne 23./I. zatraži Hrastovački i opet, pod prijetnjom zatvora, da mu se unaprijed plati kontribucija do konca veljače, i to 1400 talira, a on da će izdati obveznicu, da ne će za to vrijeme ništa više tražiti. Pošto gradjani nisu uspjeli molbom kod pukovnika Beckera, da im makne Hrastovačkoga, zamole i opet svoga grofa i katoličkog prepošta Henrika von Meternicht, koji se je bio naselio u Wasserlebenu, da uplivaju na pukovnika. Medjutim je bilo i opet sve uzalud. Dne 27. /I. povukao je Hrastovački sve svoje konjanike Hrvate iz sela u Wernigerode, te ih je dao porazmjestiti po onimi kućama, koje su Šta dugovale ili nisu htjele plaćati zatraženu kontribuciju. I opet je ponovno pisao grof od Stollberg-Wernigerode pukovniku Beckeru o zahtjevima Hrastovačkoga. Dne 28. /I. stigao je napokon nalog od pukovnika Beckera, da Hrastovački makne nješto vojske iz Wernigerode, a slijedeći dan izadje jedan poručnik sa jednom cskadronom konjanika u susjedno mjesto Althausen. Dne 7. /II. prodje kroz Wernigerode 50 konjanika od druge carske vojske. Iste su gradjani morali razmijestiti po najsiromašnijim kućama, jer je sve bolje stanove zauzela vojska Hrastovačkoga. Dne 11. /I. bio je jedan Hrvat obiješen, a trojica su morali proći izpod vješala, dočim je jednomu bila otsječena lijeva ruka. Drugome njekom Hrvatu imala se je otsjeći glava, jer je . ustrelio jednoga pisara od kneza od Anhalta. Eksekucija ali nije izvedena, jer je isti bio zamolio milost u kneza od Anhalta. Vidimo dakle kako je Hrastovački i sa svojim vlastitim ljudima radi nužne discipline strogo znao postupati. Dne 26./II. zatraži opet Hrastovački povrh kontribucije još i 4 voza zobi za svoje konje na ćedan, jer da mu je ista već uzmanjkala. Pošto su se gradjani ispričavali, da se i zob računa u jur plaćenu kontribuciju, odgovorio im je pukovnik, da mu je premalo novaca dopitano, te da je većim dijelom potrošio sav novac za svoju kuhinju. Ako mu ne dadu zobi, da će je potražiti sam, gdje će je naći. Napokon se je ipak zadovoljio, da mu je svaki gradjanin od njegove kontribucije (119 njih) donio po jedan škaf više zobi. Gradjani su se radije tako nagodili, nego da pukovnik sazna, što tko od njih imade u kući. U to vrijeme izginuli su pukovniku 3 konja, koji* su mu bili iz vana dovedeni da ih kupi. Hrastovački dade opet sve vijećnike zatvoriti, i zatraži za svakog konja po 100 talira. I
