VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 152
152 su plaćati t. zv. ratnu kontribuciju ili običnu četverostruku, a oni gradjani, koji nisu imali vojnika, morali su istu kontribuciju plaćati na magistratu, pošto je grad trebao novaca, jer je bilo javljeno, da će stići još više vojske u grad preko zime. Ovi su Hrvati stanovali u Wernigerodi čitavu zimu, a njekoji su bili nastanjeni i u susjednom mjestu Röschenrode, te su se više puta zalijetavali u okolišna sela i plijenili koliko su samo mogli. Dne 11. prosinca iste godine (1627.) u četiri sata po podne došao je u grad hrvatski pukovnik Hrastovački (Lucas Gallo Hrastowasky de Lippa) sa 15 konjanika, te se je nastanio u kući njekog Kaltenbruna. Drugi dan 12. prosinca u 3 sata po podne dodjoše dvije eskadrone (kornet) Hrvata, te je svaki konjanik dobio cedulju za jednog gradjanina. U ime kontribucije htio se je Hrastovački s magistratom nagoditi, te je tražio za svoju kuhinju na ćedan 200 talira a 500 talira kao deputat za svoje činovnike, osim toga još uzdržavanje vojske. Dne 16. /XII. dovezena je u grad pukovnikova prtljaga na troja kola u pratnji jednog poručnika. Gradjani potužili su se radi prevelikih zahtijeva Hrastovačkoga pukovniku Beckeru i svome vladaru i gospodaru grofu Henriku Ernestu od Stollberg-Wernigerode u Halberstadt, ali bez uspjeha. Dne 19. /XII. dali su si gradski vijećnici na svoja vrata napisati: „salvam guardiam", da budu poštedjeni od pukovnikova nasilja, nu Hrastovački pošalje vojnike još isti po podne u sve stanove viječničke, jer da su se vladali prkosno, te se grad zato nije htio i mogao da nagodi s pukovnikom. Njekoji gradjani budu na to odredjeni, koji su morali pukovniku plaćati na ćedan po 100 talira kontribucije za uzdržavanje njegove kuhinje. Dne 22. /XII. sastali su se po želji pukovnika gradski oci i gradjani, da se izjavi svatko koliko može najviše dati kontribucije. Hrastovački se je bio izjavio, da će izvesti iz grada jedan i pol korneta Hrvata, ako mu gradjani dadu na ćedan 1000 talira i 350 škafova zobi, te da će uz to gradjani slobodno smjeti općiti izvan grada i trgovati. Taj dan došlo je tek polovina gradjanstva na vijećnicu, te se je zapisalo samo 200 talira. Slijedeći dan (23./XII.) popustio je Hrastovački kontribuciju na 900 talira i 300 škafova zobi na ćedan, i da će jedan kornet konjanika Hrvata dati izvesti, a drugi sam uzdržavati. Ako pak magistrat sam želi taj jedan kornet uzdržavati, da mu se dade samo 500 talira. Pošto se je magistrat izjavio, da mu to nije nikako moguće, pošalje pukovnik svoje častnike sa prijetnjom „ ad carcera". Na to odluči magistrat, da će za pokušaj dati jedan ćedan 900 talira, ali zobi da mu nije moguće pribaviti. Na to potjeraše časnici sa svojimi vojnicima 4 gradska konzula, 5 gradskih vijećnika i gradskog pisara u jedan toranj, gdje su zatvarali zločince. Gradjani htjeli su sve to javiti pukovniku Beckeru, ali su sva vrata bila zatvorena i opsjednuta od Hrvata. Na sam badnjak dao je Hrastovački sazvati sve gradske desetnike (Rottmeister), te im je naložio, da mu predadu cedulje popisane kontribucije, koja je u svemu iznosila 1034 talira i 6 groša, a koju su oni do sada tek na polovicu bili pukovniku prijavili. Sada tek dozvoli pukovnik uslijed mnogih molba, da se zatvorenicima može donijeti nješto hrane i drva u tamnicu, pošto je bila velika zima. Samo gradski pisar bude pušten iz zatvora, da može i nadalje kontribuciju popisivati. O podne istoga dana bude svakom desetniku povraćene cedulje, da utjera odmah kontribuciju, jer da će se u protivnom slučaju neposlušnima poslati vojska u kuću. Po podne i opet dolazili su moliti
