VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 102

102 upravo to se izrično zabranjuje u spomenutom 2. §., jer se zanat „samo pomoću židovskih djetića" — odredjuje zakon —, a ovih u opće nema, smije u praktičnom životu tjerati. Prosudi li se pomno duh i svrha zakona, ne može biti nikoga, koji ne bi opazio u njem neumornu i zato veoma hvalevrijednn težnju, promicanje i unapredjivenje fizičnoga i moralnoga sveopćeg dobra. Vidjeli smo, kako se stvaralo mnogo korisnih zakona, koji će polučiti pojačanje i podizanje moralne svijesti, razvoj i cvjetanje znanosti, usavrženje (talenta) sposobnosti sviju gradjana domovine bez razlike vjeroispovijesti — vidjeli smo probitačne zakone, što tako stalno i velikodušno uredjuju okolnosti seljaka i vlastelina (qui rus colunt, fundosque colonales tencnt), da će se mnogo ljudi naći, koji će privredu si steći kupnjom dobara izdašnom pomoću fiscsa. Ove i slične naredbe, prožete težnjom, da promaknu sveopće dobro, stvorene su za sve gradjane bez razlike vjeroispovjesti. Samo mi, ma da nas je zakonodavno tijelo primilo med sinove domovine, samo mi smo prisiljeni, da neuživamo blagodati ovih zakona, samo jedino nam je na temelju §. 2. zakonskog članka XXIX. od godine 1840. put. što vodi k moralnom usavršenju, k zanimanju sa znanošću i sa slobodnim umjećima — oj kakve li boli! — zagradjen; samo se nama u našoj domovini brani gradska ili selska dobra (fundorum civilium et colonicalium) kupovati, i tako krati mogućnost i sposobnost, da podizanjem poljodjelstva doprinašamo k blagostanju zemlje i povećamo dohodak države. To nas potiče, da se sa najsmjernijom molbom obratimo na plemenite stališe i redove, da bi milostivo obratili svoju pozornost na našu molbu, koja se temelji na zajedničkoj pravednosti (jednakosti = aquitate) i prema tomu poslanicima, što idu na kr. sabor, takvu isntrukciju dali, da bi tamo izhodili zakon, što bi sadržavao ovo : 1. dozvolu da zanat tjeramo i sa kršćanskim pomoćnicima; 2. da smijemo djecu svoju dati u zanat kršćanskim majstorima; 3. sticavanje gradjanskih i selskih dobara sa svim zakonitim pravima i 4. napokon da bismo mogli zakonito kano ostali gradjani zemlje naučiti bez razlike svaku znanost i svako umjeće, izvršivati ih i privredu steći s njima (condiscere, tractare et exercere). Suvišno je potanje razlagati pravednost najsmjernije naše zamolbe, jer je nastojanje naklonosti Visok. Stališa i Redova prama nama tako veliko, a i pravdoljublje tako ogromno, da u njima nalazimo pokoja. Opetujući svoju najpokorniju molbu, ostajemo sa dubokom harnošću i dubokim štovanjem Visokih Stališa i Redova najpokorniji sluge U Zagrebu, 23. travnja 1843. Mavro Goldmann, propovjednik izraelitske obćine. Josip Epstein, pretstojnik izraelitske općine. Samuel Epstein, u ime ostalih židova.i 1 Zem. arkiv, Acta congr. Reg. br. 7. 1743. KR. DRŽAVNOG ARKIVA ~ U ZAGREBU