VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 52

52 na uhar kaptola, zagovarajuć najodrešitije preuredjenje kolegija na višu naobrazbu svećenika, kakova ga bijaše već 1876. g. i 1870. g. zagovarao kod sv. stolice (Acta Hier. CLX.). Mimo tako otržitih izjava zanimanih biskupa, kapitularci su, tada već u velikoj većini u upraviteljstvu bratovštine, znali za dugih osam godina odgadjati otvorom preuredjenog kolegija za mlade svećenike, te tim otezanjem postići svoju svrhu. I doista, uspjeli su i ako djelomično. Popustiše oni na oko zahtjevu zanimanih biskupa, izjaviv 8. ožujka 1875. g. svetojeronimska bratovština, da je spravna otvoriti kolegij za Šest mladih svećenika; ali da ju istodobno sbor biskupa i redovnika ovlasti na preustrojenje bratimskog statuta 1541. godine, što je već uslied odluke Pija VI. 1789. god., i promjenjenih družtvenih prilika zastarao i da joj odobri odluku 16. siečnja 1873. god. odnoseću se na povišenje kaptolske obskrbe. Rečeni sv. sbor medjutim je 18. rujna 1875. god. odobrio predložena mu pravila preustrojenoga kolegija, odgodiv odluku na druga dva upita. Za te odgode su kapitularci imali vremena, da svojom osnovom uspiju, otežćujuć otvorenje kolegija, da tako postignu željeno povišenje obskrbe. U to ime, dok je njihovu obranu preuzeo jedan odvjetnik, pod izlikom da zastupa interese bratovštine, dadoše si 1878. g. glasovati od bratimskoga upraviteljstva privremenu podporu od godišnjih 5.280 lira. Po izmjeni raznih i dugih spomenica i po raznim drugim upadicama, što su sprečavale konačnu odluku, sbor biskupa i redovnika, na glavnoj svojoj skupštini od 7. svibnja 1880. g. odsudi: „1. da se otvori narodni kolegij za mlade svećenike, u koji će svaki biskup crkvenih pokrajina Hrvatske i Dalmacije, kao što i krčki biskup u Istri imat pravo poslati po jednog pitomca; — 2. da se od samog eventualnog čistog prihoda, nakon podmirenih svih trošaka za gostinjac i kolegij, doznači ukupnom kaptolu godišnja svota nikad viša od 5.280 lira, i to u ime gratifikacije a ne prebende, odbiv svedjer na korist gostinjca svotu odpadajuću na odsutnost ili neslužbovanje u koru." Ovu osudu je 14. istoga mjeseca, uz predhodnu derogaciju odluke Pija VI., potvrdio papa Lav XIII. (Acta Hier. CLXVL). Takova osuda, premda pravična i popustljiva, naišla je ipak na negodovanje baš onih, koji su joj morali biti najzadovoljniji. Kapitularcima osobito nije se svidjalo, da se je morao otvoriti kolegij ne za samih šest pitomaca, nego za petnaest ili više; odatle im pogibelj, da ne bude nikakva viška za njihovu gratifikaciju. Zaprosiše dakle oni derogaciju, odnosno na ovu točku; ali sbor biskupa i redovnika odlukom od 17. kolovoza 1883. god. jednom za uvjek začepi im usta, odbaciv im utok bez razprave, prekoriv ih uz to s nezakonitoga pobiranja podpore ća od 1878. g. i pospješiv otvorenje kolegija. Istodobno je taj sbor priznao aktivno pravo na kolegij još i trima biskupijama novoustrojene vrhbosanske crkvene pokrajine i naložio da broj pitomaca ne smije biti izpod deset. Osobita zasluga ide kardinala Bartolinija, koga bratovština 1884. godine izabra svojim pokroviteljem, da se je napokon gostinjac iste godine otvorio sa dva svećenika, pod ravnateljem svetojeronimskim nadpopom Dr. Ivanom Crnčićem. Sveisto nije prestao pritisak kapitularaca nad kolegijem, te broj pitomaca nije godimice premašio četvoricu; okretnosti upraviteljstva bratovštine, koje