VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 50

50 nicu, a da mjesto nje zasnuje kolegij za narodnu mladež i to glede broja prema prihodima, tvrdeć, da će od tog zavoda hrvatski narod ubrati kudkamo veću korist. Taj predlog je podupirao pokrovitelj bratovštine kardinal Rezzonico, a i naslovnik crkve kardinal Carrara ga je svojski preporučio, te je papa odlukom 27. veljače 1790. g. dokinuo bolnicu i mjesto nje zasnovao sjemenište za narodnu mladež, uzakoniv: „da, očuvav gostinjac za siromašne poklonike „Illyrce" — — a dokinuv bolnicu bilo i za bolestne sunarodnjake • mjesto ove ostvari se posebni kolegij, komu se dopituju, osim prihoda dokinute bolnice, još i sav prihod od zaklade blage pameti nadpopa Jurja Jurjevića" (Acta Hieron. CXX.). I tako je dokinuta bolnica, dok se je gostinjac održao po prvobitnoj zamisli zakladatelja, te mu je nametnut kolegij. Tri godine kašnje s dokinućem bolnice bi ostvareno sjemenište sa šest narodnih pitomaca; pravila mu je uzakonio 10. listopada 1793. god. kardinal pokrovitelj bratovštine i ujedno apostolski vizitator. Političkih prilika radi bi 1798. g. sjemenište zatvoreno samo privremeno. Nu, radi trošaka za dekoraciju crkve, pak radi pokušaja po kojeg upravitelja svjetovnjaka, da bi se uzpostavilo bolnicu, otvorenjem sjemeništa odgodilo se sve do 1862. g. Uslied prenuća na življi rad iz doticaja s užom Hrvatskom, većina bratimskog upraviteljstva, potaknuta i od narodnih biskupa, odluči napokon svojim sborom 14. prosinca 1862. god. pod predsjedanjem samog kardinala pokrovitelja, da će otvoriti narodni kolegij, i to godišnjim doprinoskom od 1000 rimskih škuda, što bi se pak prirastom prihoda bratovštine povećao do 1200 godišnjih škuda. Tom svotom bi se odgajalo najmanje petorica klerika ili mladih svećenika, koje bi hrvatske biskupije, imajuće pravo na bratovštinu i gostinjac, izmjenično slale, da se usavrše u bogoslovnim strukama. U pro- storijama gostinjca, uz samu crkvu, gdje se je dotada ukonačivalo siromašne narodne poklonike, bje smješten novi kolegij, koji je bratovština, prigodom tisućgodišnjice slavenskih apostola prozvala imenom sv. Cirila i Metoda. Cirilometodov kolegij je kojekako životario do 1871. god. U njem su se izobražavali klerici filozofi i bogoslovci, dok su hrvatski biskupi radi potreba svojih dijeceza tražili zavod za višu znanstvenu izobrazbu svojih svećenika, koji bi, dovršiv elementarne bogoslovne nauke u domovini, u Rimu se usavršili u kojoj struci zaključiv sa doktorskom diplomom, te povrativ se kući, bili sposobni za važnije službe i za njegovanje narodne povjesti i književnosti. O tom je najviše nastojao krčki biskup J. J. Vitezić, najprije spomenicom 30. rujna 1867. podastrtom sv. Stolici; a kašnje je prošnjom 2. srpnja 1870. izticao važnost i potrebu, da se Cirilometodov kolegij preudesi za znanstveno usavršenje mladih svećenika s dokinućem sjemeništa za klerike, a to mimo organičkog dekreta 10. listopada 1793 g. Nu ta se je tražba kosila sa težnjama kapitularaca, koji su zaposjeli skoro sva mjesta upravitelja bratovštine, pak su se prometali, kako da izbiju povećanje obskrbe kapitularske mense od prihoda gostinjca. I to je bilo kamenom smutnje, uslied koje Cirilometodov kolegij nije se mogao nikako . domoći normalnog žitka : kapitularci su kidisali razvitku kolegija, pošto se je za kolegij moralo uložiti svekolike čiste prihode gostinjca, a tada oni ne mogahu postići nikako toli željeno povišenje obskrbe. Gostinjac je imao do 56.000 talijanskih lira godišnjeg prihoda, od kojih je 37.000 lira odpadalo na