VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 35
35 (1712. g.), VrliČanin Grabovac (1746. i 1749. g.), osobito pak Dubrovčanin Stulli u svojem znamenitom „Lexicon latino-italico-illyricum", Budae 1801. U predgovoru veli Stulli: „Itaque quotquot Illyrii qualibet dialecto utantur, hic suas voces reperient" ; pak u samom riečniku tumači rieč „illyrski jezik" ovako : „Illyrice = slovinski, hârvàtski, hrovàtski, horvàtski . . Za ovo pitanje mogli bi još prinieti sijaset dokaza, ali ćemo zaključiti s jednim, za naše pitanje najodlučnijim. Svetojeronimska je bratovština dala 1659.—63. g. izraditi geografsku kartu u velikom mjerilu sa oznakom zemalja imajućih pravo po osudi Rote 1656. god. 2 (Acta Hier. CXIII.) s nadpisom, kojim se izrično veli, da „Illyrici ex Dalmatia, Croatia, Bosnia et Slavonia — slavonica tarnen lingua loquentes" imaju pravo na bratovštinu. Ti „Illyrici — slavonica lingua loquentes", a uz to katolici, iz Hrvatske, Bosne, Hercegovine i Dalmacije, za cielo da su samo i jedino Hrvati ! Uslied poistovjetovanja starog klasičnog političkog imena Illyricum sa etnografskim imenom Hrvati, XVI. i XVII. vieka osvojio je premah etnografski naziv „Illyr" istim značenjem sa onim „Hrvat" kod svih učenih ljudi na zapadu i na iztoku ne samo, nego i kod samih učenih Hrvata u domovini i vani; osobito pak kod Hrvata naseljenih u Rimu, koji su bili najviše uplivu renesanske mode izloženi. I dok se praktični gradjani Rimljani ne dadoše tom modom zavesti, te pridržaše tvrdokorno izvorne nazive S. Girolamo de' Schia voni, Via de' Schiavoni, Vicolo de' Schiavoni", i ono skupno ime, koje od vajkada označivaše srez hrvatske naseobine oko sv. Jeronima, naime „Schiavonia" sve do dandanas, svjedočeći, gdje je nekoč obitavala hrvatska naseobina u Rimu:- svetojeronimska bratovština podleže skoro sasvim tomu „poilirivanju". Ne bez posliedica i to ozbiljnih; od kojih je prva bila ta, da je narodni hrvatski kaptol kod sv. Jeronima u samoj zakladnici izrično označen ilirskim, a ta oznaka baš je urodila nesretnom dobom po hrvatsku bratovštinu i gostinjac. Druge polovine XVI. vieka hrvatska bijaše se bratovština domogla silna ugleda u Rimu. To nam najbolje posvjedočuje čin, kojim je papa Pije V. 1567. god. zasnovao u crkvi sv. Jeronima kardinalski titul. Rimska Hrvatska (Schiavonia) uz lievu obalu Tibra kod Ripette bijaše već tada gradskim kotarom, a radi toliko novih kuća one dobe najmodernijega izgleda; te je dolikovalo, da i taj kotar dobije svoga kardinala. Trećim svetojeronimskim titularcem bijaše franjevac Felice Peretti, štono u tom činu 1585. g. posta papom Sikstom V. Siksto V. smatrao se je hrvatskog poriekla; kako se cieni, njegovi se predji preseliše iz KruŠćice na Velebitu (po drugima manje vjerojatnije u Boki Kotorskoj) u Montalto u području Marke Ankonitanske, te se i po otačbini onako prozvaše (Kruška = pero; Krušćica = peretto), a to potvrdjuju i njegove najbolje namjere spram hrvatske naseobine u Rimu. Siksto V. je 1. kolovoza 1589. zasnovao narodni kaptol kod sv. Jeronima „quae Illyricorum dicitur" u Rimu i to lih svojim sredstvima mimo ikakva 1 Sr. Klaić, Ime Hrvat, 1890..37 i d. 2 Fotografija kod Ivančica n. mj. Izvornik nalazi se još u svetojeronimskom kolegiju.
