VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 30

3Q vieka u Congregatio Sancti Hieronymi Ulyricorum, uz česti dodatak ipak : seu Sclauonorum. Ovaj pojav nam je malko pobliže, da razmotrimo, osobito radi pravnih posljedica, koje su se odatle izlegle. Službeno se naziv „Illyrica gens" u značenju dotadanjega „Sclavonica Natio" pojavljuje prvi put u obćenju rimske hrvatske bratovštine sa zemljama imajućima pravo na gostinjac 1609. godine, kada je ondašnja uža Hrvatska bila pozvana, da pripomože svom narodnom gostinjcu. Svetojeronimski gostinjac, sagradjen izmakom XV. vieka, bijaše jednokatnica uz crkvu, te nije odgovarala svim potrebama. S toga jedan viek kašnje stala je bratovština brigati se, da namakne sredstava, da podigne gostinjac na više katova. U tu svrhu obrati se hrvatskom narodu, a posebice zagrebačkomu biskupu za pomoć, kao svojim starim podupirateljima, da radi ljubavi zajedničke domovine i svoga imena („et amoris in communem patriam, et nominis sui aeternum monumentum singuli aliquid eleemosinae impertirent") udiele po milodar. Prošnja svetojeronimske bratovštine bi iznesena 1609. g. na hrvatskom saboru; ali radi prigovora, da se u gostinjac Hrvati ne primaju i da Mlečići vrše nad zavodom pokroviteljstvo, bi odlučeno, da bratovština podastre potajnu spomenicu o zasnovanju zavoda i o koristi, koju odatle ima hrvatski narod. Svetojeronimski nadpop Simun Jurjević Zadranin, na osnovi bilježnički ovjerovljenih svjedočanstva podastre hrvatskom saboru traženu spomenicu 6. kolovoza 1609. Pobiv prigovore iztaknute u saboru, nadpop Jurjević izcrpivo crta postanje zavoda i kaptola, naglasujuć, kako se ugošćuju bezplatho za tri dana u gostinjcu svi poklonici iz Dalmacije, Hrvatske, Istre i Bosne (Acta Hier. LXXXII. i LXXXIIL). Ta spomenica mora da je uspješno djelovala, jer je bratovština doista ogradila gostinjac na tri kata. Iz navedenih dviju izprava očevidno je, da je ne samo u Rimu, nego i u užoj ondašnjoj Hrvatskoj, naziv „Illirica gens ili natio" bio istovjetan sa Hrvatskim narodom. V. Poilirivanje narodnih zavoda u Rimu. Hrvatska bratovština i njezin gostinjac u Rimu od najstarije dobe sve do razdoblja 1482.—1491. g. nazivlju se izključivo po latinsku „Sclavorum, de Sclavonia" ; a to vidjesmo da je istovjetno u našem jeziku s nazivom „Hrvat, iz Hrvatske". Taj naziv bijaše čisto etnografski, a nikako pak geografski ili politički. Nego za spomenutoga razdoblja 1482.—1491. g. pojavljuje se prvi put uz latinski naziv „Sclavorum, de Sclavonia", još i onaj „Illyricorum, nationis illyricae", i to u istovjetnom značenju, te se oba naziva rabe usporedno, uzajamno ili zamjcnično i istozvučno sve do polovine XVII. vieka. Od te dobe prevlada u latinskom ili talijanskom nazivlju zadnji naziv „Illyricus", i to u najužem shvaćanju za „hrvatski". Ovaj pojav nije samo zanimiv sa specijalnog gledišta pitanja, kojim se bavimo, nego i sa širega povjestnoga vida, te zaslužuje da ga pobliže promotrimo. Vidjesmo već, da najuvaženiji pisac polovine XV. vieka, Enea Silvio Piccolomini, poznije papa Pije II., sve, hrvatske zemlje i slovenačke — izključiv