VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 258

258 mao, da navali na mnogobrojnu četu buntovnika, koji su se sakrili u Šumi Globočec, te porušiv sve mostove preko potoka Crnca ponamjestili straže uz krajeve. Po nalogu banskoga namjestnika podje podban s vojskom prema Zagrebu, te u Lojnici razpusti vojsku, a sam stigne 19. ožujka u Zagreb

1

. Uslied toga su se mnogi buntovni kolovodje spasili naročito Kušić i Kelek, koji pobjegoše u generalat, tražeći zaštitu podpukovnika Mihaljevića'

2

. U Zagreb je odaslano svega 52 buntovnika. Pošto nije priposlano podjedno i izviešće, što je koji od buntovnika skrivio i da li je in flagranti uhvaćen, dobrovoljno pako ništa priznali nisu, a ni kod strožje iztrage (duriori examine) valjda torturom provedene ne može se saznati prava krivnja njihova, to su pridržani u zatvoru, dok se iztraže okolnosti. Dvojica od tih buntovnika Josip Mikulić i Habek Patačić su u zatvoru umrli (valjda uslied torture), te su u Grmovčici (kod Kustošije) uz cestu na hrast obješeni

3

. Da su buntovnici u Zagrebu torturom mučeni, dokazuju rieči Kruščeve: „Tortus heri erat rusticus, qui se in Gradetz bono Episcopi, fecerat episcopum

4

." Buntovnici su još dužje vremena držani u zatvoru, te ih je tamo još nekoliko umrlo od stradanja i nečistoće, pak je Isusovac Mato Jušić, koji je bio izpovjednik njihov, i rektor Ivan Galliuf prijavio biedno njihovo stanje kraljici, a tada im je ponješto odlahnulo

5

. U Podravini je general Josip grof Drašković ugušio bunu, pošav sa svojimi banderij alci i banderijem ludbrežkim palatina Ljudevita grofa Battyan-a ukupno 150 konjanika i 60 pješaka u Kutnjak i Antolovec (u župi Kuzmincc). Pred sobom poslao je glasnike, koji su imali pozvati buntovnike, da generala dočekaju, jer inače će im sela popaliti. Došav u ta sela nadje tek nekoliko ljudih sabranih, koji mu rekoše, da su ostali sa ženami i djecom u šume se sakrili. Tada posla seljake u šume i nakon jednog sata dodje ih množtvo, koje obkole vojnici objaviv im, da se moraju pokajati i obećati, da će se podvrći kazni, koju će naknadno stališi odrediti. Seljaci označiše iz svoje sredine deset glavnih kolovodja, koje je dao povezati i sa sobom poveo, ostaviv u tih selih vojničku posadu, a zatim pošao u Zablatje i Imbriovec, gdje je našao sve kuće prazne, i naložio ženam, neka objave buntovnikom, da drugi dan u 8 satih svi u Selnicu doći moraju. Medjutim dao je pohvatati više krivaca iz velikog i malog Otoka. Pohvatav sve glavne krivce: „servato in praesentia D. Joannis Svagel Judlium et Adami Konczos V. Judlium sacramento Confessionis provisi trajeeti sunt unus ibidem (u Kutnjaku) alter in Nagy Attak, tertius Imbriovecz locis nempe delicti, octiduo sub Vigilia publico Spectaculo mansuri, sepelientur." U selih ostavio je general vojničku posadu, nu strogo zabranio svaki plien

6

. 1 Arkiv b. Raucha br. 409. Izviešće podbana u ožujku 1755. saobćeho stališem. 2 Krčelić Annuae str. 170. 3 Arkiv b. Raucha br. 52. Mato Mesić podžupan iz Zagreba 15|3 1755. zatim br. 238.a Ivan Bužan 12,3 1755. podbanu Rauchu. 4 Katona 1. c. str. 543. 5 Krčelić Annuae str. 167. 6 Arkiv b. Raucha br. 84. Josip grof Drašković iz Bukovca 13,3 1755. podbanu.