VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 246
246 bant), te se niti prije niti prigodom popisa naročito upitani nisu tužili proti svojim vlastelinom (de saevitie et oppressione nunquam . . . lamentati sunt.) izuzam podanika moslavačkih '. A ovi su se tužili ne radi vlastelinskih podavanja, već radi strogosti popisa kako to sam Krčelić na drugom mjestu priznaje : „Dies alter, nempe 27. Septembris (1754.) in clamore abiit, urgente populo, ut declaretur quid et quales sint, coloni, vel xdecimalistae. Quod cum officiales noluissent, ne tardetur conscriptio, sub nomine: „hominum Montis Claudii" conscripti sunt. Erant autem magna lamenta populi. Et quidem ad fallendum instructus, sed quia non bene, ideo summae contradictiones obvenere. Praeterea animalia deprehensa, celata terrena aliaque plurima consilio et mandato officialfum. Hinc incomoditates summae hic loci causatae sunt, et ex his ut postea et anno sequenti videbitur rixae magnae 2 ." Očevidno je, da Krčelić sam sebi protuslovi, jer na strani 186. tvrdi, da su se moslavački podanici tužili proti svom vlastelinstvu, radi nasilja, a zaboravio je, da je na strani 145 prije toga sam opisao, kako su vlastelinski činovnici upućivali ih, da prigodom popisa sakriju stoku i zataje zemljišta pred povjerenstvom, da im tako smanje porez. Nu jerbo je povjerenstvo, naročito Krčelić nastojao što točnije popis provesti, to su se seljaci u protuslovja zaplitali, pak im tajenje ništa koristilo nije. Videći to počeli su sdvajati i naricati, jer su se bojali poreza, koji će iza popisa sliediti. Iz svega toga sliedi, da je seljake uzrujao popis u godini 1754. a bližji uzrok jošte bio je utjecaj krajišnika na kmetove. U okolici pako Ravna gdje je Rafaj svoj posjed imao i u Moslavini gdje je on od vremena upravljanja Erdödy-evih imanja osobno omražen bio, doprinesla je ta mržnja takodjer znatno k razširenju bune, jer su podanici i u Zagorju tražili Bužanove i Rafaj ove dvorove, da ih popale. VI. 24. veljače na večer započela je buna u Ravnu. Zvonar dade zvonjavom sa župne crkve znak da se ljudi saberu. Kolovođje bune bili su španovi ravenskih vlastelina Josipa Rafaja, Kažnera, Gjure i Vuka Jellachicha. Glavnim I vodjom bio je Kušić, uz njega su se osobito izticali Ošić, Heruc, Mikulić, Bencak, Glavinić, gornji i doljni Valeki, Holti, Krajnšćani, Lugarci, Ignac i Lacko Jelačić 3 . Buntovnici su najprije navalili na Kašnarovu kuriju, koj je ondje stanovao, te je obnašao službu sudca županije križevačke i plemićkoga sudca. Čuvši Kašnar dolazak buntovnika pobježe u košulji od kuće, da tim laglje neprepoznan uteće pogibelji. Seljaci provališe u kuriju, te ju posve orobiše a jedan od njih obuće svečano odielo Kašnarovo, opasa sablju sa sebrenimi koricami te se prozva buntovničkim vodjom, zajašiv konja 4 . Kad su kuriju orobili razgrabiv svu srebrninu, kositar, blago, pokućtvo, napili se vina, a što im preostalo razlijali, zapalili su Kašnarovu kuriju a zatim su 25. veljače slično oplienili ostale tri kurije Vuka i Gjure Jellachicha, te Rafajevu i 1 Krčelić Annuae str. 185 i 186. 2 1. c. str. 145. 3 Arkiv b. Raucha br. 94a. pismo I. Kašnara pl. sudca križevačkog Ivanu Kešeru. 4 Katona 1. c. str. 538.
