VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 244

244 travnju g. 1755. zasjedalo, izjavili su podanici moslavački, da su se samo zato pobunili, da pripadnu krajini *. Za trajanje seljačke bune bilo je na sve strane vidjeti krajišnike kako haranguiraju seljake. Babić upravitelj Draškovićevog imanja Bukovec javlja grofu : „danas je je bil jeden krajšćan pri novoselskom kaprolu pitajuć, jeli vre Grad ze vsema gotov i prisegel je, da mozebiti do tretić sunce ne zide, da vu drugom redu iti bude moral k Gosponu Spišiću k obedu, obećali su se ti prokleti puntari i da ga do fundamentuma porobiti hote

2

." Kućni kapelan podbana Raucha Sneperger piše: „Po Brdovcu i Zagorju jedno 5 vuhode vlaškeh špionov, koji od pastirov izpitavaju, čigovi jesu dvori i gradi, i pri Jakovlju celu noć pri Kušeliću dva takva pili su, obdan petek pri drugom onde kmetu

3

." Ivan Bužan javlja podbanu: „Hodie ex partibus Zagorianis advenit Dni Ignatii filius referens, quod obviaverint ipsi in Velika Ves duo Valachi, qui ipsum in gremium suum aripuerant, quaerentes ex ipso ... in. quonam loco maneat Curiae Dnorum Busan et Raffay, •— ad haec refert se acrius respondisse, hos vero verbo suo irritatos, ipsum aggressos fuisse ac in manu laesisse, quam sanguineam ligatam mihi exhibuiO." U Zagorju se medjutim nije mogla buna raširiti, jer seljaci nisu odprije na bunu pripravljeni bili, kao što oni seljaci uz granicu krajine. Interes krajišnika, da pobune seljake bio je taj, što su mislili, da će tako proširiti generalat do granica, za koje su držali, da ih po privilegijih idu. Castnici su taj pokret podupirali, jer su vidjeli, da je to nastojanje krajišnikom a i častnikom koristno, osim toga su mislili, da će si kod dvora steći priznanje, ako i oni sa svoje strane doprinesu štogod za proširenje krajine, a time da će ujedno biti blažje sudjeni prigodom iztrage za neurednosti, što su ih počinjali u krajini. Do sada se je obćenito držalo, da je seljačku bunu g. 1755. izazvalo nezadovoljstvo seljaka proti plemstvu, a to stoga, što je prigodom iztrage u travnju g. 1755. komisija samo u tom smjeru svoju iztragu vodila, kao što će se to poslie dokazati, i što se je kraljici sugeriralo, da su samo silni tereti, što ih seljaci moraju plemićem podavati, koji se sveudilj protupravno poveća vaju, uzrokom bune. Isusovac Ivan Simunić, koji je 20 godina iza bune te dogodjaje opisao, pokrivljuje jedinoga Josipa Rafaja, da je prouzročio seljačku bunu. Taj opis u obće veoma je nepovjerljiv, jer se iz svega vidi, da pisac nije poznavao niti okolnosti, niti onodobne ljude. On nazivlje Rafaja velikim županom zagrebačkim i križevačkim, •— dočim je to bio u istinu podban Rauch; — buntovnika Domjanića zove Franjom, dočim se je zvao Stiepan ; banski namjestnik mu je Adam Erdödy, dočim je u istinu bio Adam Battyan, 1 Krčelić Annuae str. 190. 2 Arkiv bar. Raucha br. 175 pismo Babica iz Bukovca 3(3 1755. grofu Draškoviću. 3 Arkiv bar. Raucha br. 139. Pismto kapetana Šneberga od 11|3 1755. podbanu Rauchu. * Arkiv b. Rauha br. 413a. Pismo Ivana Bužana iz Zagreba 8 3 1755. I. Rauchu.