VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 208

208 podpis) izdaje pismo, kojim predaje trsje popa Vieka Štipčića Ivanu Pereloviću za naplatu duga, o kojem je sentencija u Senju izrečana. Frankapan tu ovrhu provadja „kako zemaljski gospodin od ovoga grada". Pisano je pod pečat, zabilježeno je bo na istoj latinicom pisanoj kopiji istodobnoj ili nešto kasnijega doba mesto pečata. Bit će da je i izvornik bio latinicom pisan. 14. 1645. 8. listopada. Novi. „U vrime presvitloga i visoko dobro rojenoga gospodina g. Miklauša Frankopana grofa Teržaškoga." Vladajući u Novom „Njih gospodstva oficijal Ivan Specht" — preuzimlje i prekupljuje pop Filip Sokolić od nasljednika pok. popa Grgura Sokolića, medju kojima je i neki Grubiša Sokolić, trsje, koje je bilo u zalogu Senjanina kneza Tome Strizojevića za 33 dukata. Trsje je vriedno bilo 58 dukata dobre munide, svaki dukat po šest libar. Učinjeno bi to pred svim pukom novogradskim, a po zakonu novogradskom. Pisa Ivan Mariašević, u to vrime notar novogradski. Latinicom pisano, kao i sve sliedeće listine. 15. 1646. 11. listopada. Novi. „U vrime Miklouša Frankopana (kao gore), a za oficijala u Novom kneza Stefana Bankovića. Po zakonu vinodolskom" kupuje pop Filip Sokolić vinograd od kneza Ivana Pezeljevića. Pisa Ivan Mariašević, „notar očiti grada Novoga". 16. 1653. 25. rujna. Novi. „Copia" sudbene razprave u preporu Lukana PotoČnjaka proti Ivanu Cehoviću sbog nekoga zida. Pisa pop Ivan Mariašević, notar pro tempore. Zanimiv spis, jer naznačuje, kako je „pravda sidila u kaštelu grada Novoga, od trih gradi". Na čelu je imenovan kapitan novogradski knez Matij Mlinarić. Na kraju je pako zabilježeno „potvrdil je ovu sentenciju Lukan Potočnjak, a Ivan Cehović govori da se hoće promisliti". 17. 1656. 2. siečnja. Novi. Prepis ovjerovljen god. 1726. 19. studenoga po Jerolimu Crnicu, kancelaru biskupa senjsko-modruškoga, a zatim 7. prosinca 1831. po Stanislavu Katniću, isto tako kancelaru biskupovu. Oporuka popa Filipa Sokolića. Izvor pisao je pop Ivan Mariašević. Za čudo je, da je u tom ovjerovljenom prepisu naznačena godina 1686. Mora biti 1656., jer je pisano prvo leto papstva pape Aleksandra sedmoga, a ,,va vrime uzmožne gospode naše Frankopanov Jurja i Ferenca". 18. 1658. 28. rujna. Novi. Stari prepis zadužnice Antona Mažuranića i brata mu Matije o zajmu od 101 dukata, što ih pozajmiše od Lučke Sokolić, a dadoŠe u zalog „Dolac". Zanimiv primjer točne, vrlo teretne antihretične pogodbe iz onoga doba. 19. 1689. 3. kolovoza. Novi. Pravda na licu zemlje „na vodici", na tužbu Jurja Stanica proti Jurju Sokoliću, da mu nepripada služnost puta preko njegove zemlje. Nakon „deliberacije" odluči pravda, da ima pravdu platit (izgubivši parnicu) Juraj Stanić, i to libar šest i soldini 12. Pisa Stephan Stipanić, kanciler gospodina kneza. Ali biti će istodobni neovjerovljeni prepis nespretnom rukom. 20. 1696. 30. studenoga. Novi. „Po dopušćenju plem. gdna kapitana našega novogradskoga Ivana Franciska Hiacintha de Peri" : delni list braće Sokolića, sinova Antuna Sokolića. Ovaj kapitan ili istoimeni koji član njegove