VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 17

17 I po izpravama samoga žiteljstva mletačke Dalmacije, i po službenim mletačkim izpravama nepobitno sliedi, da je XV. vieka ü mletačkoj Dalmaciji obstojao samo jedan jedini etnografski živalj

, narod hrvatski; te da nazivi slavo, schiavone, illirico, dalmatino mletačkih izvora istovjetni su sa nazivom Croato. I zato mletački nakladnik Bartol Occhi u knjizi hrvatskoj, od njega tiskanoj u Mlecima, glasovitu „Riva degli Schiavoni" prevadja „Riva od Hrvatov" } 0 hrvatstvu katoličkoga pučanstva u drugim predjelima „Slavonije" XV. vieka suvišno je zabavljati. Dosta budi spomenuti za slovenske zemlje na zapad hrvatskima, što u jednoj svetojeronimskoj izpravi g. 1654. kaže jedan Slovenac iz Ljubljane: „Qualiter veritas fuit et est, quod in eadem civitatc Lubiana a tempore, de quo non est memoria in contrarium, Semper viguit et de presenti viget idioma Sclauonicum et Illyricum, ita ut parum différât ab idiomate Dalmatiae, et diversitas solum versatur circa accidentalia, prout est inter Neapolitanos, Januenses et Mediolanenses".

2 Iste godine pak desetorica slovenske vlastele to posvjedočiše za jezik uporabljivan u Kranjskoj.

15 Pa stoga se Slovenci danas i pnznavaju „planinskim Hrvatima". Zaključimo: u etnografskoj „Slavoniji" XV. vieka ima samo jedan živalj, hrvatski i djelomice slovenski; a taj latinski i talijanski izvori nazivlju: croato, schiavone, dalmatino, a domaći hrvatskim. III. Statistički pregled zemalja zastupanih u hrvatskoj naseobini, bratovštini i gostinjcu u Rimu do 1468. godine. Sad ćemo da ogledamo za razdoblja od 1446.—1468. godine poimence geografskim poredkom: 1. Članove hrvatske naseobine u Rimu, kojima je pobliže označena uža otačbina. 2. Bratime hrvatske bratovštine sv. Jeronima. 3. Zakladatelje gostinjca sv. Jeronima. Evo da nabrojimo pojedine zemlje „Slavonije" polovine XV. vieka, i članove rimske hrvatske bratovštine iz svake od njih. A. Slovenska petnaestoga vieka SCLAVONIA WINDICA ili WINDISCHLAND nazvana: 1. Iz Ptuja, za rimske dobe Poetovium zvana, po njemačku Pettau, bijaše svećenik eremita Jeronim iz Ptuja, Hieronymus de Petovia, Štono već 1441. godine bijaše duhovnim ravnateljem hrvatske bratovštine u Starom Vatikanskom Predgradju, te je 1451. god. u ime svoje i svojih sudrugova eremita podastro papi Nikoli V. prošnju, za zasnovanje hrvatskoga gostinjca sv. Jeronima (Acta Hieron. VIL), te je papa svojom odlukom od 21. travnja 1453. uslišao tu prošnju (Acta Hieron. VIII.). Dok se svećenik eremita Jeronim u svojoj prošnji sam nazivlje „de Petovia", u prepisima papinske odluke, od prepisača „Petovia" bila je izkvarena u „Potonia", te se odatle došle zaključivalo, da je „Potonia" 1 Ante Split (Barač) n. dj. Sr. Kako su naši stari zvali svoj%jezik? u časopisu zadarskom Hrvatska, XII. (1897.), br. 17, 263. 2 Crnčić, Starine, XVIII. No. LXXVII. Acta Hieron. C, CI. 3 N. mj. No. LXXIX. Acta Hieron. CH. 2