VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 166

166 bi htjeli buntovnikom pridružiti. Pritužbe svoje su sastavili još u Severinu, te imadu datum od 25. siečnja, a ne može se ustanoviti, da li se taj dan imade računati po novom ili starom stilu, nu vjerojatnije je, da se ima razumjevati stari štil, što bi odgovaralo 5. veljači, jer forma gravamina i podpis : „verni i pokorni umiremo ponizni služiteli cela obćina generalije varaždinske" pokazuje, da je to pisano, pošto su se uzbunjeni duhovi primirili i üvidili zlo, što su ga počinili. General Guicciardi je podjedno izviešćivao u BeČ, da je buna zahvatila takove dimenzije, te ju neće biti moguće bez njemačke vojske svladati, zato moli pomoć. Istodobno svaljuje svu krivnju na nesjedinjeno svećenstvo, a za dokaz svoje tvrdnje prilaže protest proti nametu za monduru od biskupa Stojanovića.

1 Stališi i redovi sastali su se 29. siečnja u Zagrebu i to pod predsjedanjem biskupa Tausija, jer je banski namjestnik pošao u bansku krajinu, da preprieči širenje bune u onih krajevih. Kongregacija odredi, da podžupani stalno borave, jedan u Varaždinu, drugi u Podravini a treći duž granice križevačke pukovnije, razpolažuć sa biskupskim, sisačkim, moslavačkim, kaptolskim, vrbovackim, rasinjskim, ludbrežkim, bukovečkim, kuzmunečkim i ostalimi banderiji. Starešine se imadu sazvati, te sjetiv ih avitičke vjernosti, upozoriti, da se ne upuštaju u dogovore sa buntovnici. Osobito treba stražiti Varaždin, da buntovnici onamo ne provale, te prah i olovo ne ugrabe. Za trajanja sjednice dolazi glasnik, koj javlja, da krajišnici provaljuju u kraljevstvo, proganjajuć pobjegle častnike, a tom prilikom sile kmetove, da im se pridruže. Župnik iz Ivanića javlja, da je 1000 krajišnika došlo plieniti stan poručnika Katinčića, a tri kumpanije, da su prošle u Marču, da ju razore.

2 Biskup Tausi javlja banu, da su krajišnici ubili častnike, ne označujuć broja, te monduru razsjekli i popalili, da je prestao sav strah pred bogom i ljudmi ; župnici su pobjegli sa župa, a krajišnici se groze banu, biskupu i kraljici. Ubijene častnike dozvoliše tek nakon 15 dana pokopati; „et nisi serium remedium ponatur, non aliud quam interitus fidelium avitorum regnicolarum praestolandus est."

3 Iz ovoga se izvieŠća vidi, da nije ni jedan svećenik životom nastradao, jerbo bi inače to biskup u pismu saobćio, a po tom se pismu ujedno vidi, da je 9. veljače buna u generalatu svršena, jer su krajišnici dozvolili pokopati ubite častnike, a to se je po opisu Krčelića dogodilo onda, kada ih je pukovnik Beeck umirio. Kraljica je na predlog ratnoga vieća odredila, da se za slučaj potrebe njemačka vojska kod Optuja koncentrira, nu ne htjede ju odmah slati u generalat, kako su to Guicciardi i stališi molili, već za umirenje buntovnika posla u Severin pukovnika gradiške regimente baruna Beecka, koj je stigao u generalat početkom veljače. Beecku se umah pridruži krvni neprijatelj Ljubojević, podpukovnik Mikašinović, videći sada najbolju priliku, da Ljubojevića uništi, dokazujuć mu, da je buna samo zato planula, što je Petazzi po Ljubojeviću dao oteti ne sjedinjenim Marču. Došav obojica u Severin, obeća Beeck bun1 Tajni dvorski Arkiv: Izviešće Guicciardija. 2 Tajni dvorski Arkiv: Izviešće stališa i redova od 29|1 1755. banu. 3 Tajni dvorski Arkiv: Pismo biskupa Tausija od 9|2 1755. banu.