VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 162
162 častnikom radi nameta za monduru. Domjanić javi podjedno Ljubojeviću, da su podanici buni skloni, pak ga upozoruje, da je došao čas, da se generalat pobuni i skrši častnički jaram, a seljaci, da će se buni pridružiti 1 . IV. Prvih dana siečnja g. 1755. došla je u Križcvac nova komisija popisivati imetak krajišnika radi nameta zajrtondur u, i to sto ga, što je prošlogodišnji popis netočno sastavljen bio. Povjerenici toga popisa bili su Svivoda, Haipl i Widmon. Krajišnici su to povjerenstvo veoma nepovjerljivo dočekali, jer su se punim pravom bojali, da će im taj ponovni popis još veće terete nametnuti, stoga dogovorno zaključiše, da će pred povjerenstvo doduše doći, ali na pitanja ništa odgovarati ne će. Došav urečenog dana zastrašiše povje-enstvo mrkimi pogledi i osornim vladanjem, pak na pitanje Svivode, zašto ne odgovaraju na upite povjerenika, rekoše mu: „saznati ćeš doskora." Kad se pribra mnogo krajišnika, provale za njeki dan u stan Svivode vičući : „Izruči nam onoga, koj ti o desnici sjedi", a taj je bio Widmon, te ga uhvatiše i na oči Svivode ubiše. Svivodi ništa ne učiniše, dapače ga slobodna pustiše, koj ostaviv sve stvari pobježe najprije u Zagreb a poslije u Beč. U Zagrebu je Svivoda Isusovcu Stiepanu Krušcu taj dogodjaj pripovjedao, a taj ga je opisao Krušec opisuje i daljni tečaj bune, ali čini se, da o tom nije bio dobro upućen, jer protuslovi drugim izvorom. Krušec navodi, da su buntovnici u Križevcu navalili na častnike, naročito da su četnika Krčelića ubili, na četvero razsjekli i razbacali po ulicah križevačkih ; Zakcvića da su privezali uz stup pak mu natezali bradu vičući: „tako si ti radio, kad si nas dao bićevati," zatim odrezav mu nos i ušesa, odsjekli ruke a napokon glavu; Fabijančića da su osedlali, te na njem jašili, pak osramotiv ga tako pustili na slobodu; kapetana Maiera su prisilili, neka im se zakune, da se nikad više neće povratiti u Hrvatsku, tad ga pustiše na slobodu. Po njegovom opisu su ubili buntovnici i četiri katolička svećenika, kojim imena ne naznačuje, a zatim dodaje: „sunt vero plures praeterea, uti Buziakovich hoc tumultu oceisi et in dies oceiduntur" ; pak nastavlja, da su Križevac oružjem zauzeli, pukovnika Kengyela prisilili sve proti volji, da im bude generalom, ostaviv zatim oružanu posadu u Križevcu pošli u Severin, pak utaboriv se ondje oko 20.000 buntovnika, strahovali cielu okolicu, navalili i na Koprivnicu, nu bez uspjeha. Castnici, koje prije buntovnici ne poloviše, pobjegoše u Zagreb i Varaždin, pak ih sada reklamiraju, prieteći da će gradove razoriti i popaliti, ako ih im ne izruče 3 . 0 toj buni piše takodjer Isusovac Andro Salaj ravnatelj varaždinskog kolegija : „Robelis gens confiniariorum Valachorum circa festum conversionis s. Pauli, excitata in maiestatem regiam ac regios militares officiales seditione, octo illorum crudeli prorsus ac barbaro carnificinae genere interemit 4 . Krčelićev opis bune je mnogo pouzdaniji, jer se slaže sa ostalimi izvori, te sada sliedi opis bune po njegovih Annuah, popunjen ostalimi izvori. 1 Vieslnik kr. h. s. d. Arkiva. God. II. sv. 4. str. 229. Opis bune Ivana Simunića. 2 Katona : Historia critica Tom. XX. ordine XXXIX. str. 535. 3 Katona 1. c. str. 537. 4 Katona 1. c. str. 531.
