VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 158
158 sc sasta odbor, da priredi što sjajniji doček. Biskup Tausi i general Josip grof Drašković osobito su se natjecali, da što veći broj banderijalaca o svom trošku opreme. Drašković obreće u ime svoje kao i svoje obitelji opremiti 500 pješaka, 200 granađira i 200 konjanika. Isto toliko preuze i biskup Tausi. Kaptolu odredi odbor 10 momaka, koji su se imali pridružiti biskupskoj zastavi, nu kaptol protestira „se coram regina non vellc apparere sordidos", te odrediše opremiti 100 momaka pod vlastitom zastavom; — prepošt pako preuze 140 momaka, a i ostalo plemstvo moralo se obvezati na opremu banderija. Svi slobodnjaci, predijalci i kmetovi morati će stojati na javnih mjestih i putevih te vikati živila kraljica Marija Terezija i car Franjo. Za vanjski sjaj se je obilno skrbilo, ali težko je bilo naći prelaz preko Save i urediti zapuštene putcve, dok nisu odlučili načiniti prelaz kod kaptolskog prevoza Lučko. Taj dolazak kraljice prouzročio je mnogo troška, jer se je na brzu ruku stalo sve uredjivati, a najviše je kod toga trpio kmet, koj je sve bezplatno morao raditi i kraljevstvu i plemićem. 27. srpnja 1754. sabrav se konskriptori u Varaždinu viećali su o načinu popisivanja i sastavili popisne skrižaljke, te bje ustanovljeno popisati sve mužkarce dalje od 15 godina, sa točnom oznakom stališa, zanata, sav gibivi i negibivi posjed u najsitnije tančine. Popis započe u Ludbregu 6. kolovoza a nastavljen bje u selih Bukovec, Veliki Otok, Gjelekovec, Kuzminec, Rasinja, Toplice, Novimarof, Sudovec, Rieka, Gušćerovec, Kalnik, Tkalec, Lovrcčina, Gradec, Dubrava, Moslavina, Rakovec i Bisag gdje bje 26. listopada popis zaključen. Sva ta sela su se g. 1755. pobunila, kao što se nižje vidi. Videći narod, kako mu se svaka malenkost popisuje i svako stablo broji, zdvajao je bojeći se velikih poreza, koji će iza popisa sliediti. Vlastelinski činovnici su upućivali narod, da svega ne izkazuje, nu jer nisu dobro upućeni bili, stoga je dosta protuslovja bilo, koja je Krčelić izticao, dočim je Rafaj nastojao, da se što više zataji kod popisa, osobito kod vlastitih posjeda, kao i kod onih svojih znanaca i zaštitnika. Uslied toga došlo je do čestih svadja i prepirka, jer je častohlepni i osvjetlivi Krčelić, koj je dvoru do skrajnosti odan bio, nastojao, da popis što točniji bude, pak da si tom prilikom zasluga steće, — a sdruge strane bilo mu je do toga, da vlastodrzee, naročito eksaktnra Bužana razkrinka, kako je on prijašnjim popisom prikratio kraljicu i kraljevstvo, U tih prepirkah medju Rafaj em i Krčelićem čulo se je čudnih stvari, koje žalostno ilustriraju onodobne odnošaje. Rafaj se je hvalio, da je četvrti stup na kom kraljevstvo stoji, pak da je zato izabran u popisno povjerenstvo, da rukovodi cieli popis tako, da se prijašnji konskriptor Bužan ne kompromitira; stoga, da se moraju svi konskriptori snjime složiti, da se čim manje popiše a da se tako štede vlastodržei ; ne će li ga pako slušati, neka znadu, da će konskriptore isto onako uništiti, kao što su slomili odpor ugarskog kancelara, svećenstva i magnata, osobito sada, pošto su proturali banskim namjestnikom Adama grofa Battyana, koj onako vlada, kako stupovi kraljevstva : podban Rauch, eksaktor Bužan, protonotar Najšić i podžupan Rafaj žele. Krčclića su samo zato povjerenikom izabrali, jer ga biskup i kaptol progoni, pak bi glupo bilo, da se sada još vlastodržeem zamjeri. Krčelića se je to tako kosnulo, da niti jesti nije mogao, pak je u obćc hotio ostaviti povjerenstvo, nu kako je bio slabog značaja, ipak ostade kako sam veli „Deum metuens",
