VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 155
155 10. Najpravednije bi bilo, da se svaki posjed ucieni i odredi, koliko se vojničke službe od selišta podavati mora, pak neka prema veličini posjeda bude dužnost službe i poreza. Bolje je plemićkim kmetovom nego li krajišnikom, jer prvi bar znadu za svoju dužnost, — a potonje svaki izrabljuje po volji. Razloživ ovako buntovnici svoje tegobe, hvalio im je kanonik Patačić blagodati i koristi regulacije dugim govorom, ne obaziruć se mnogo na njihove tegobe, dočim se točke 7. do 10. ni taknuo nije; pak mu stoga neki Zrinjan odvrati: „Ti si sveštenik, pak imaš mnogo ricči, nu prošla su vremena, da nas pustom rieči hraniš." Banski namjestnik naloži buntovnikom, da se sbor u Komogovini razidje, krajišnici častnikom pokore, te ih opet u kumpaniju primu, da Kiuga, koga su slražami čuvali, predadu glavarom, a tada će ugovarati snjima glede uvaženja tegoba. Odaslanstvo ne htjede se tim nalogom pokoriti, već ode, —• a povjerenstvo uputi se u Kostajnicu, i odavle ode kanonik Patačić u Požun, da izvjesti kraljicu, dočim banski namjestnik osta u pratnji konjaničkih častnika, koje krajišnici ne protjeraše. Skoro dodje karlovački general Scherzer sa odielom karlovačkih krajišnika do mjesta Gore, gdje mu se pridruži banski namjestnik, Kleefeld i protjerani castnici. Ovi opet pozvaše buntovnike na dogovor, — nu ti sada već nc htjedoše ni blizu, izjaviv u pismu, da ostaju kod svojih u Hrastovici izjavljenih tegoba. Kod Gorah je vojska na silu sabrala nješto krajiških konjanika, te ih prisili na prisegu vjernosti. Proti buntovnikom posla kraljica skoro zatim generala baruna Keuchela 1 sa obširnimi punomoćmi, koji sabra 3000 krajišnika iz varaždinskog a 2000 iz karlovačkog generalata, pak smjestiv se u Petrinji pozva buntovnike k sebi. Izaslanici opet izjaviše, da se oni ne bune, a niti ne kane proti kraljičinoj vojsci oružje dići, već samo žele biti saslušani, te pozvaše generale k sebi na dogovor. Kcuchel i Scherzer podju s vojskom u Cetrtkovec i popisaše obširno sve tegobe krajišnika, zadavši im vjeru, da će pismo predati kraljici, a sve pritužbe proti častnikom da će smjesta saslušati. Tom je prigodom ustanovljeno mnogo neurednosti, neki su castnici umah povezani, pak je bilo i takovih slučajeva, te bi se bili morali njeki castnici i postrieljati, da ih Kleefeld nije spasio. Pitanja, koja Keuchel nije mogao unatoč svoje obširnc punomoći sam riešiti, obećao je kraljici predložiti, te izhoditi, da ona odaslanstvo sama sasluša. Nakon toga prisegnuše krajišnici vjernost, pokoriše se svojim častnikom, i koncem rujna povratišc se svojim kucam. Šestoricu kolovodja bune dadošc generali usmrtiti. TCodora Kiuga, koji se je sa tajnikom Filipom Trbuhovićcm sakrio, izdajom uhvatiše. Kapetan Mikašinović, ujak Kiuga, pozvao je obojicu potajice k sebi, na vjeru, da im se ništa dogoditi ne će, jer da ih kani uputiti kako se za vriemc iztrage imadu vladati. Kada se vraćahu od Mikašinovića u svoje zakloništc, dočeka ih u zasjedi vrebajuća straža, te odprati u Kostajnicu. Prigodom iztrage branio se Kiug time, što je dokazivao, da bi buna mnogo gorjih posljedica imala, da se on nije buntovnikom na čelo postavio, jer ih je on svojim uplivom suzdržao, da nisu častnike poubili, Kostajnicu spalili i u Tursku 1 Krčclić ga piše Kheill i nazivlje maršalom, nu kao elan ratnog vieća g. 1755 podpisuje se sam „Feldzeugmeister Keuchel. 0 (Tajni dvorski Arkiv fasc. 251 cx 1755, protokol ratnog vieća od 24., 2. 1755).
