VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 144

Gradja za povjestnicu zagrebačkih biskupa od god. 1433. do 1466. (Svršetak). Iza smrti biskupa Benedikta de Zolio, koji je umro god. 1454. zasio je stolicu zagrebačkih biskupa Toma de Debrenthe. Spominje se taj Toma oko godine 1446. kao praepositus Wesprimensis (Katona XIII. p. 487), a neposredno prije, nego je postao biskup zagrebački, spominje se kao gubernator opatije sv. Martina „sacri montis Pannoniae" (Zichy IX. p. 421). Kao upravitelj jedne od najodličnijih crkvenih nadarbina u Ugarskoj, a k tome i u milosti kraljevoj, što pokazuje povelja, kojom mu kralj daruje neku zemlju (Katona XIII. p. 918—919), stao je raditi o tome, da postane biskup zagrebački poslije smrti Benedikta de Zolio. To mu zbilja i uspije. No kako je tada moćni grof Ulrik Celjski imao svoga kandidata, koga je htjeo postaviti za biskupa zagrebačkoga, to on namah prosvjeduje kod pape Kaliksta III. protiv imenovanja Tomina. Iz pisma papina legatu svome Ivanu S. Angeli (Carvajalu) razabiremo, čemu napose prigovara grof Ulrik Celjski. U prvom redu ističe grof Ulrik Celjski, da je Toma zaposjeo biskupsku stolicu, a da to nije bilo s voljom ni samome kralju, a ni njemu; bilo je to mimo njihova dogovora. Nadalje boji se Ulrik, da će se iz toga imenovanja roditi velika zla i sablazni, koja će biti štetna po biskupiju zagrebačku. Toga radi predlaže grof Celjski papi, da imenuje za biskupa zagrebačkoga Baltasara Motschiedela. Za nj se veli u predlogu, da je doktor kanonskih dekreta, da je zakonski sin potekao iz staleža vojničkoga, osim toga kralj je s tim predlogom posve sporazuman, a isto tako i kaptol zagrebački, koji se posebnim pismom na papu obratio, da bi papa spomenutoga Baltasara imenovao za biskupa zagrebačkoga. Iz Kroncsovc kronike doznajemo, da je taj Baltazar bio župnik u Radovljicama (Radmansdorf) u Krajnskoj, a ujedno kancelar grofa Ulrika Celjskoga. Osim Baltazara treći je kandidat za biskupsku stolicu zagrebačku kninski biskup Demetrija Cupor. U rodbinskoj svezi s velikaškom porodicom moslavačkih Cupora, postade on njihov kandidat i domogne se nekih dobara, što su pripadala biskupu zagrebačkome. On se sam podpisuje kao biskup zagrebački, a i na poveljama nekima dolazi kao takav. Nesretna ta skizma traje sve do godine 1466. Te godine riješi papa Pavao II. tu borbu imenovavši za biskupa zagrebačkoga Osvalda de Szentlaszlo, a Demetriju dade izpražnjenu biskupiju jegarsku, a Tomi ispražnjenu biskupiju u Nitri. — 1455. 19. septembris. Romae. Calixtus III. Joanni (Carvajal) S. Angeli cardinali legato suo : „Cum Ladislaus rex Ungarie et Ulricus comes Cilie nobis significassent, quod Thomas de Debrenthe non sine calliditatis astutia persuaserat regi, quod comiti praefato gratus esset, quodque in sua ad ecclesiam Zagrabiensem, tunc