VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 10

10 izgovoru preinačen oblik Slavo, to je bilo već dokazano s naše i s talijanske strane.

1 b) U službenom političkom nazivlju „kraljevina Slavonija" pak označuje kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju, kojoj je Vladislav II., „kralj ugarski, češki dalmatinski, hrvatski" itd. poveljom 1496. god. podielio grbovnicu s pečatom, kojeg se izvorni pečatnik, do osamnaestoga vieka svedjer u službenoj porabi, 1 Sr. Čmčić, Imena Slovjenin i Ilir, u Radit LXXIX., 1, 20, 28, i d. A mletački pisac o tom ovako sudi: „Si trovù argomento di biasimo, 1'esser i Oalmati chiamati ncl volgar veneto Schiavoni, anziehe Slavi, quasi peggio di schiavi . . . Sul nome poi di Schiavoni, dato comunemente ai Dalmali, poco è a dirsi. Non fu mai nome di seherno, ma corrv.zione delta parola Slavi, ed anzi ingrandimento ; tal che di Slavo si t'ece Stavom, quasi grande Slavo". Venezia e le sue lagune, Venezia 1847., I

1

., 1896. Sr. Moroni n. dj. s. v. Schiavonia. Da su Talijani pod imenom „Schiavoni" razumjevali ponajprije Hrvate iz kraljevine Hrvatske, a onda bez razlike svakoga Hrvata ili Slovenca, to dokazuju hrvatske naselbine u Italiji, koje su nastale davno prije, nego li mletačka vlast zagospodovala nad primorskom Hrvatskom. Etnografski talijanski naziv za te naselbine bijaše i jest do danas Sclavones, Islavo, dialetto schiavone. Hrvatska naselbina kod Loreta, koja je nastala oko polovine XV. vieka, po talijanskom piscu Ralu Kieri 1559. g. „confraternitas Sclauorum vulgo est appellata" ; sr. P. Martorelli, Teatro istorico delta S. Casa Nazarena, Roma 1732., I., I., 22. Druga naselbina hrvatska, u nekadanjoj kraljevini Napuljskoj, u pokrajini Molise, u kotaru Larinskom, ima medju drugima i selo San Felice Slavo, koje se spominje već 1600. g. (Crnčić, Starine XVIIh, No. LXX1V. San Felice Islavo)

; 0 njem moderna talijanska knjiga veli: villaggio in monte, »no dei piu vaghi del Molise, ove parlasi un dialelto schiavone (Vocabolario geografico-storico-artistico dell' italia, Bologna, 1875.). Ove i druge hrvatske naselbine nastale su od bjegunaca hrvatskih pred prvim pojavom Turaka o polovini XV. vieka ili za turskog osvajanja hrvatskih zemalja XVI. vieka. 0 njima imamo konkretnih povjestnih viesti, da su nastale od bjegunaca poglavito iz primorske Hrvatske ili Banovine, današnje sredozemne Dalmacije od Velebita do Knina. Tako knez kapetan zadarski Ptetro Marcello izdao je 1519. godine naredbu, kojom se zabranjuje podanicima primorskoga hrvatskoga bana kneza krbavskoga Ivana Karlovića izseljivati „dai territorii del Banalico", te se nalaže gospodarima ladja, da ih ne smiju prevoziti (Zadarski namjestnički arhiv, Atti del conte P. Marcello II., 138). U izvješću sliedeće godine 2. siečnja 1520. isti knez kapetan javlja mletačkoj vladi: „El paese si delli lochi circonvicini corne del contado de Zara è stato in moto per incursioni turchesche (1516.—1520) et alla zornata in avanti da poi li homini del Banadego ac altri del Contado de Zara si sono andati absentando, ita che al présente detto paese del Banadego maxime ad questi confini si attrova quasi del tutto derelitto. Quali morlacchi e sudditi del Banadego erano soliti venir a fornisi del sal qui a Zara" (N. mj. II., 143). Da su ti bjegunci naselili se u Napuljskoj kraljevini i kod Loreta sliedi iz izvješća dvaju sindika u Dalmaciji 152',. god., gdje se naglasuje, da oni bjegunci „sono andati ad habitar in Puglia e per la Marcha" (Ljubić, Relat. et comm. IL, 13); kao i iz narodnih pjesama o banu Ivanu Karloviću (Sr. Klaić, Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvali, 1883., III., 216), koje se još pjevaju u onim hrvatskim naselbinama po Italiji. Značajno je, da ovi bjegunci iz hrvatske primorske Banovine, od Talijana zvani Islavi, Slavi, Schiavoni, u latinskom spomen nadpisu 1531. godine na crkvi u Palati u Molisl nazivlju se Dalinatiae gentes (Sr. Makušev, HTajtbiinćKre Apxiim,i, CtopKBKfe 8, str 74): Hoc primum Dalinatiae gentes Castrum incoluere Ac templum a fundamentis (e)rexere Anno MDXXXI.