VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 132

132 Nagy Gyula: A Nagymihâlyi és Sztârai grôf Sztâray csalâd oklevéltâra. Vol. I. (1234—1396). Budapest 1887. (Sztâray). Nagy Imre: Anjoukori okmânytâr (Codex diplomaticus hungaricus andegavensis). Vol. I—IV. (1301—1346). Budapest 1878—1884. (A. O.). Nagv Imre: Sopron vârmegye torténete. Oklevelek. Vol. I. (1156—1412). Sopron 1889. (Sopron). Ortvay Tivadar: Ternes vârmegye és Temcsvâr vâros torténete. Vol. IV. Oklevefek (1183—1430). Budapest 1896. (Ortvay). Râth Kâroly: A magyar kirâlyok hadjâratai, utazâsai és tartôzkodâsi helyei. Györ 1866. (Râth). Szabô Kâroly: Székely oklevéltâr. Vol. 1. ( 1211 —

1519). Kolozsvâr 1872. (Szabô). Thallôczy Lajos e's Barabâs Samu: A Blagay csaiâd oklevéltâra. (Codex diplomaticus comitum de Blagay). Budapest 1897. (Blagay). Tkalčić Ivan Krst. : Monumenta historica civitatis Zagrabiae (Povjestni spomenici grada Zagreba). Vol. I. 1093—1399. Zagreb 1889. (Tkalčić). Zala vârmegye torténete. Oklevéltâr. Vol. I. (1024—1363). Budapest 1886. (Zala). A Zichi és Vâsonkeoi grôf Zichy-csalâd idö sbâgânak okmânytâra (Codex diplomaticus domus senioris comitum Zichy de Zieh et Vasonkeö). Vol. I (1093—1341). Pesten 1871. (Zichy). Florianus M.: Historiae hungaricae fontes domestici. Vol. II. Chronicon pictum vindobonense. Lipsiae 1883. (Fl. IL). Karlo 1

1 iz porodice napuljskih Anžuvinaca, rodio se u Napulju godine 1288 od oca Karla Martela i matere Klcmencijc Habsburške. Poslije silovite smrti Ladislava IV. Kumanca (10 jula 1290), bude u prvoj četvrti godine 1292 okrunjen Karlo Martel za ugarsko-hrvatskoga kralja, jer se na dvoru napuljskomu smatralo, da je dinastija Arpadovaca s nesrećnim kraljem izumrla, a pravo na krunu sv. Stjepana prešla na njegovu sestru Mariju, ženu Karla II, kralja obiju Sicilija, a po njoj onda na njezinoga sina Karla Martela. No kako je Karlo Martel umro još u augustu 1295, preuze baštinu sedamgodišnji Karlo Robert. Koncem jula 1300 ukrca se u Barlettl u Apuliji za Spljet, gdje provede dva mjeseca, naime august i september, a onda ostade na imanjima knezova bribirskih, glavnih svojih pristaša, do konca januara 1301. Na glas o smrti Andrije III. Mlečanina (14 januara 1301), zaputi se kroz Zagreb u Ugarsku, gdje ga negdje u martu iste godine prvi puta okruni za ugarskohrvatskoga kralja ostrogonski nadbiskup Grgur Bikcse u stolnoj crkvi ostrogonskoj*. 1 Naši ga historici obično zovu Karlo Robert, kako su ga u Napulju još kao kraljevića zvali; no pošto se on sam u svim listinama, a i svi pisci savremeni i kasniji, jedino Karlom nazivlju, to sam se odlučio za naziv Karlo I. a O tom sam obširno razpravio u svojoj radnji „Studije iz historije anžuvinske dinastije" (Bojničić: Vjestnik arkiva, god. III (1901) pg. 6—15). Na jedan (ustmenffprigovor od veoma ugledne strane, da sam samo dokazao, da Karlo I. nije okrunjen do 8. decembra 1300, osvrnuo sam se u radnji „Miha Madijev de Barbazanis"

, što će