VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 127

SVAŠTICE. De fundatore Conventus Samobor. U samostanskom arkivu u Samoboru naišao sam prošlih praznika na spis, izdan god. 1628. 1. svibnja po sudcu samoborskom Matiji Čunoviću, a potvrdjen po kancelaru Mihalju Drenčiću, koji govori o utemeljenju samoborskog franjevačkog samostana. Spis nije originalan, već je, kako nam bilješka na njem svjedoči, prepis (copia). Original će biti valjda u arkivu redodržave sv. Ćirila i Metoda, ako su najme spisi tičući se samostana, koji su dosele spadali pod redodržavu sv. Križa u Kranjskoj, preneseni u arkiv redodržave sv. Cirila i Metoda u Zagrebu, što bi svakako u redu bilo. Pošto je spis taj važan za povjest samoborskog samostana, kao i radi drugih njekih stvari, o kojima se u njem govori, to ga evo u cijelosti objelodanjujem : Nos Communitas Ciuium Oppidi Zamobor, caeterique iurati fidem facimus, et memoriae commendamus uniuersis et singulis Christi fidelibus, cuiusvis status, honoris, ac dignitatis ubiuis locorum in Regionibus Christianis existentibus, et constitutis praesentes litteras nostras uisuris, lecturis, aut legi audituris. Qualiter Templum Sacratissimae Virginis Mariae Gratiarum hoc in Oppido nostro Zamoboriensi, multarum a Sac. Caesareae Regiaeque Maiestate priuilegiorum arbitrio licenciato et egregio Nobilatis stemate condonato sub Diocesi Zagrabiensi, in centro plane incliti Regni Croatiae sito, bina inter praestantissima, et maxima flumina Zauum uidelicet et Collapim, in loco sane celeberrimo eoque saluberimo instituto : Cuius inquam Ecclesiae, tempore propugnationis disturbationisue Attillae, quae ferebatur flagellum summi Architectonis et Mollitoris Dei, honoririce aedificatae, uix iam uetustissima hominum memoria recordatur. Quaeque etiam a manibus et potestate Parochiali ante plurimorum annorum spatio tenebatur, dominante maxime in Arce, iuxta Oppidum in ualidissimo colle sita, spectabili ac Magnifico Christoforo Vngnad, sectae Martini Luteri summo imitatore, a quo non solum eodem ; sed etiam a suis (ut uocant) Praedicatoribus, hisce locus uniuersus multis obscuratus commentis, et errorum fluctibus, certissime humani generis pestis pernicie. Verum is cum ex hac terrarum callunia obiisset, in illa ipsissima perfida et nefaria ab animarum interfectoribus nouae legis instituta fide, quae Christicolas uniuersos ab itinere Coelesti, in uiam perditionis deducit, postmodum Haeres dicti Castri successit, felicis memoriae Dna Anna Maria Vngnad, quam sibi matrimonio iunxerat lllmmus Dnus Thomas Erdeodi, quique modicum post tempus Banali, ac Vice Regia dignitate, a praecipuorum Patriae Procerum uotis, et suffragiis adhibitis, ab Augustissima uero Maiestate conuenienter erat muneratus, uix profecto insigni uirtute, auctoritate et sapientia praedictus miles quoque, generosa uirium fortitudine excellens, et in quopiam bellorum exercitu, atque tumultu, Victor fortunatus, uitae Religiosae et fidei orthodoxae usque ad extremum uitae suae terminum Cultor insignis. At cuius praefata Consors Dmna Anna Maria Vngnad, post obitum sui Genitoris in ea fidei suae caligine, in qua parta, etiam educata, et ad summum aetatis gradum fuit provecta, perseveravit. Sed postquam ritum et consuetudinem Sanctae Ecclesiae Romanae, adoptata in coniugem a praenominato Dmno, absolutis aliquot annorum interuallis, subueniente špiritu Paracleto, ope et auxilio fratrum Diui Seraphici Francisco Minoris obseruantiae.,