VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 122
122 •— 1440—1442. U celjskoj kronici (Krones, Die Chronik der Grafen von Cilli, IL, p. 106) čitamo: „Item der von Cilli satzt zu einem bischoff zu Agram einen chorherrn daselbst, genannt Benedictes von Zoll, und do derselbig gestarb, do satzt aber graff Ulrich von Cilli einen doctor, genannt meister (magister) Balthasar, der sein cantzler was, zu einem bischoff zu Agram, und do graff Ulrich erschlagen wurdt (1456), do wardt dieser des pistumbs nymmermehr geweitig". Celjska kronika piše dakte, da je celjski knez (jamačno Fridrik) namjestio za biskupa u Zagrebu nekoga dotadanjega kanonika (chorherrn) zagrebačkoga, koji se je zvao „Benedictes von Zoll"-. To je onaj biskup Benedikt, koji je poslije bio zaista biskupom zagrebačkim do druge polovice g. 1454. O tom biskupu piše Katona (Historia critica regum Hungariae, XIII. p. 488) ovako : „Difficilior causa Zagrabiensis ecclesiae fuit inter Demetrium de Chupor et Benedictum de Zolio, quorum istum cl(arissimus) Praius perhibet archidiacono Zagrabiensi V. Kal. Augusti MCDXL fuisse renunciatum episcopum Zagrabiensem, quod tarnen Farlatus (V. p. 473) innuit ad preces capituli concessisse pontifîcem anno 1442 exeunte". I po ovim podatcima bio je Benedikt kanonik, pače arcidjakon zagrebački; po Praju proglasio ga je papa Eugen IV. zagrebačkim biskupom 28. srpnja 1440, a po Farlatu na koncu godine 1442, i to na molbu zagrebačkoga kaptola. Najvjerojatnija je medjutim verzija celjske kronike, po kojoj je Benedikta celjski knez za biskupa namjestio, a papa Eugen IV., možda na molbu zagrebačkoga kaptola, potvrdio. Farlati piše o Benediktu : „Eius patria mihi ignota est, cognomen de Zolio fuit". Celjska kronika daje mu pridjevak „von Zoll u . A što je „von Zoll" ili „de Zolio"? Taj „Zoll" zove se i „Gradusolium", „Gradus Solium id est Sol", te je današnji „Zollfeld" ili slovensko „Gosposvetsko polje" köd Celovca u Koruškoj (Krones, Die Chronik, IL p. 66). Benedikt dakle bio je porijeklom Korutanac; valjda po celjskim knezovima došao je u Zagreb, gdje je postao kanonik i arcidjakon, a napokon i biskup. Ali za biskupa priznavali su ga samo celjski knezovi i članovi kaptola, bivši njegovi drugovi ; velika čest slavonske gospode, na čelu im ban Matko Talovac, kao i privrženici kralja Vladislava Varnenčika, nijesu htjeli znati za njega. — 1443. 10. aprilis. Budae. (Vladislaus) rex prohibuit sub poena capitis, exilii et privationis bonorum, ne canonici huic episcopo (Benedicto) obediant, cui mandato cum hi obtempérassent, ad instantiam Benedicti eiusdem episcopi zagrabiensis, suspensi et interdicti fuerunt, a qua sententia appelarunt ; intérim appropinquantibus festis supplicarunt cardinali legato (Juliano Cesarini) s. Sabinae cardinali s. Angeli vulgariter nuncupato, ut eos absolveret, ne a sacris abstinere per festa cogerentur, praecipue cum sperarent se posse intérim cum eodem episcopo zagrabiensi concordare et non sponte, sed mandato regio, ab obedientia reträherentur. Legatus mandat abbati monasterii B. V. Zagrabiae, ut eos absolvat a suspensione et etiam irregularitate, si quam celebrando incurrerunt, ita ut inter 40 dies concordent, intra quos, si non concordaverint, ipso facto in eusdem poenas recidant. Tkalčić, Mon. civit. Zagr. II. 194. — 1446. 1. januaru. Zagrabiae in palacio nostro episcopali, solite nostre habitacionis ....
