VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 93
93 Pita sc sad, kakvi je to velikaš? Ako su ga mnogo napadali u Hrvatskoj, dokazom je, da je to bila ličnost, koja se u političkom pogledu isticala; na neznatnu ličnost ne bi se nitko ni obazirao. A kako se u političkom pogledu isticala? Tu je samo dvoje moguće. Ili je bio jedan od onih velikaša, koji su se po svjedočanstvu Tominu otimali za hrv. prijestoi, pa pošto je „pretrpio mnogo nepravda od svojih protivnika" t. j. pošto nije uspio u svojem nastojanju, otišao je od ljutosti Ladislavu, te njega nagovarao, da zauzme Hrvatsku bilo za sebe ili za svoju sestru. Ili je pako bio pristaša Jelenin, pa pošto je kano taki pretrpio mnogo nepravda, otišao je Ladislavu i stao ga nagovarati, da dodje sestri u pomoć ili da za sebe zauzme Hrvatsku. Buduć da ugarski izvori vele, da je Jelena molila brata za pomoć, sasvim je vjerojatno, da ga je molila ne samo pismeno, nego sigurno i po svojim poslanicima. Zato je lako mogao i Rački 1 doći na tu misao, da je taj velikaš, o kojemu pripovijeda Toma, bio možda njezin poslanik, premda se za stalno ne može reći, jer je on mogao biti propali pretendent, koji iz vlastite pobude ide u Ugarsku, da se osveti svojim protivnicima, pa da i njima ne priušti hrvat, prijestola, kad ga oni njemu nisu priuštili. Zato ta hipoteza Račkijeva nije „sasvim samovoljna i neopravdana", kako veli Kršnjavi; ona je moguća, kao što je moguća i ova druga eventualnost, samo se po oskudnim vijestima izvora ne može odsjeći, je li bilo ovako ili onako. Svakako stoji, da je Ladislav bio pozvan, da dodje u Hrvatsku, i to sigurno od svoje sestre, a možda i od onoga hrv. velikaša, ako on nije bio Jelenin poslanik, nego posebni pretendent. Kršnjavi priznaje (pr. 154.) po Tomi, da je u Hrvatskoj bilo mnogo stranaka, ali da se ne vidi ni iz čega, da bi onaj velikaš, koji je išao Ladislavu, bio član koje od tih stranaka. Pa radi čega su ga toliko proganjali, kad ne bi bio ni član koje stranke? Za nas je to dokaz, kako već spomenusmo, da je on bio ne samo član koje stranke, nego ili vodj jedne stranke, s pomoćju koje je htio sebe dići na prijestoi, ili pako vodj ili bar odličan član Jelenine stranke. Što Kršnjavi dalje primjećuje: „a nije vjerojatno, da bi madžarski kralj na poziv jednoga jeditoga plemića odmah skupio vojsku, kad je mogao i bez takvog plemića svojom sestrom upućen biti u hrv. poslove", nije opravdano, ako se dobro uoči situacija. Dakako da kralj ne bi slušao kakvog god plemića, koji bi bio neznatan i govorio samo u svoje ime, ali pošto je to bila ličnost, koja je mnogo proganjana od svojih suplemenika, tako da je i Toma, koji inače ne donosi mnogo vijesti o tadanjim dogodjajima, to morao napose istaknuti, onda to nije bila kakva kod ličnost, koja se valjda ne bi ni usudila ići po tako važnoj misiji u Ugarsku, nego lice prononcirano, vodj stranke, kojega je glas morao mnogo važiti, tako da je Ladislav mogao računati na pomoć njegovu i njegovih pristaša. Ako je pako Ladislav i mogao biti svojom sestrom upućen u hrv. odnošaje, nije mu zato ni informacija uglednog velikaša iz Hrvatske mogla biti na odmet, ne gledeći na to, da nije isključena ni ta even1 „Borba južnih Slovjena za državnu neodvisnost u XI. vijeku" u „Radu" sv. XXX. str.. 104.
