VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 82

82 jer da svi žitelji Hrvatske spadaju pod sudbenost banova.

1 Uz bana vodio je sudbene poslove protonotar, koga su sami hrv. staleži birali.

2 0 vojnim poslovima (dizanju vojske, utvrdjivanju zemlje itd.) i poreznima [raspisivanju i pobiranju poreza koli redovitoga (dica) toli izvanrednoga u ratne svrhe] odlučivao je sam hrv. sabor, kako nam dokazuju nebrojeni njegovi zaključci u tom pogledu.

3 Vojsku je dizao i vodio sam ban? a u kasnije doba (u XV. vijeku) dobio je zamjenika, naime vrhovnog kapetana zemlje, koga je birao hrv. sabor.

5 Kad je poslije kralj Rudolf 1. (kao car Rudolf II.) svoju vojnu vlast prepustio svome rodjaku nadvojvodi Karlu Štajerskomu, zaključeno bi (g. 1578.) na zajedničkom saboru, da nadvojvoda mora raditi u sporazumku s banom, da tim ne bi trpila sloboda kraljestva.

6 — Hrvatska je imala i svoje novce (tako zvane banske denare)"' 1 N. pr. kralj Karlo Roberto god. 1325. To su ponovno potvrdili kraljevi Ljudevit I. (g. 1359., 1364. i 1377.) te Sigismund (g. 1395. i 1-102.). Kukuljević o. c. I. 103., 132., 135. i 163. Zato kad je poslije zajednički sabor zaključio, da bi „nollente vel interessato bano" mogao palatin u Hrvatskoj provadjati sudbene odluke, prosvjedovao je protiv toga hrvatski sabor (g. 1660.), jer da ta odredba „tarn domino bano, quam regno isti (sc. Croatiae et Slavoniae) esse praejudiciosum". Kad se je poslije slučilo, da su nekoji neposredno na zajedničkom saboru tražili prava ili dizali tamo tužbe na hrv. činovnike, mimoilazeći hrv. oblasti i sabor, zaključio je ovaj (g. 1712.), da se to kanoti „adversus jura et consuetudines receptas dominorum statuum" zabranjuje, a „tališ eo facto iurium regni, adversus quae agit, incapax, respectu vero iniuriandorum officialium, in poena judices regni infamantium eo ipso et de facto convictus est et habetur", Kukuljević II 90. i 102.—103. — Jednom su se u nekoj medjusobnoj parbi i zagrebački gradjani i zagrebački biskup Dimitrija obratili bili izravno na kralja i njegova dvorskoga suca, ali kralj Ljudevit I. odredi (31. listopada 1377.), da se stranke imadu obratiti na bana Petra Cudara, kano na svog kompetentnog suca, a dvorskom sucu Jakovu Spiškomu nalaže, da tu parnicu preda na riješenje banu „prout ipsius regni nostri Sclavonie libertas et consuetudo id requirit". Ivan Tkalcić „Monumenta civit. Zagreb." T. I. 265. i 266. 2 Kukuljević o. c. I. 171. i 199. 3 Kukuljević I. 213., 228., 242., 245., 248., 268., 288., 347., 350., 391., 393., 394., 396. pars II. 4., 33., 40., 75., 100. i 261.; naročito je važna odredba hrvatskog sabora od godine 1538. čl. 22., koji je članak uvršten i u zaključke zajedničkoga sabora od godine 1659. čl. 85., gdje se veli: „Regnum Croatiae et Sclavoniae, quoad defensionem patriae, refert se ad art. 4. anni 1538. et art. 12. anni 1601., aliosque in medio sui superinde conditos", zatim g. 1662. čl. 6., g. 1684. čl. 66. i g. 1741. čl. 59. Kukuljević o. c. III. 109., 120., 127. i 160. 4 Jedan zaključak hrvatskoga sabora (od g. 1567.) glasi: „Item conclùsum est, ut domini bani per litteras eorum praeceptorias gentes cunctorum statuum et ordinum praescriptorum, postulante necessitate contra hostes, iuxta priores consiitutiones regni, levare et insurgere facerent, tarn ad generalem quam ad particularem expeditionem etc." U zajedničkom saboru (g. 1644.) ponavljaju se (u čl. 3.) stari zakoni, da u Hrvatskoj nitko ne smije bez dozvole banove ni dovesti ni odvesti četa, a u saboru (od g. 1655.), gdje se (u čl. 85.) veli, da se u Hrvatskoj ima vojska dizati prema ustanovama hrvatskoga zakona, dodaje se još naročito, da se u slučaju nužde imadu svi velikaši i plemići dići „ad demandationem et praemonitionem domini bani". Kukuljević o. c. .11. 46. i III. 85. i 109. 5 Kukuljević 1. 193. i 208. 6 „Serenissimus vero Archidux Carolus, eam cum domino bano Croatiae et Sla voniae intelligentiam habet, ne quid sequatur inconveniens et libertati regni contrarium". Kukuljević o. c. III. 40. 7 Kukuljević o. c. I. 101., 110.