VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 76
76 a iza imena svjetovnih dostojanstvenika, iza riječi : multi alii, ima još ovo : „quorum nomina itd." sve do: „antiquam fore libertatem" (kako smo to gore naveli u hrvatskom prijevodu pod br. 3.), čega nema u rapskoj listini. Ako dakle i ima jednakosti, ima i razlikosti. Pošto nam pako raznoliki sadržaj obiju listina pobija mogućnost, da je jedna listina izvadak iz druge, neće nam ni ova jednakost nekih imena tadanjih'dostojanstvenika moći spasiti tu tvrdnju, tim više, što si možemo tu jednakost imena i drugim načinom rastumačiti. Pisac naime one bilješke nije po svoj prilici bio očevidac ovih dogodjaja, naime nije bio prisutan u saboru, u kojem su se potvrdjivala prava dalmatinske Hrvatske, nego valjda njegov otac biskup, [jer se u bilješci veli izriČno „patre meo G(rcgorio?) episcopo anitente], 1 koji mu ih je jednom pripovijedao, a on je onda po ovom pripovijedanju sastavio spomenutu bilješku (od g. 1102.). Otac mu je sigurno kazao i imena onih biskupa i velikaša, koji su s kraljem zajedno prisizali, ali ih on nije sva zapamtio, pače moguće je, da ih već možda i sam biskup nije sva znao ili imao u pameti onda, kad je sinu pripovijedao dogodjaj ; u tom slučaju mu je pripovijedao samo ona imena, koja je našao napisana u onodobnim listinama, pa možda baš i u ovoj rapskoj listini, koja je biskupu mogla biti poznata. 2 Ako li je pako otac kazao sva imena, a sin ih se nije sjećao, kad je pisao bilješku, onda je mogao i sin iz koje onodohne, pa možda i rapske listine ispisati imena tamo navedenih lica, za koja je po pripovijedanju očevu znao, da su doista bila prisutna u onom saboru pred Zadrom, a ostala imena, koja je zaboravio, nije naravno naveo. No pošto je tih biskupa i velikaša bilo više, nego li se spominju u listini, dodao je pisac bilješke naročito, da je mnogo više biskupa i velikaša priseglo, ali im se on ne sjeća imena, pače kad bi ih se i sjećao, ne bi ih mogao sva navesti, jer bi mu se čitulja silno produžila. Iz ovoga našega razlaganja slijedi, da ne stoje one dedukcije, koje Kršnjavi izvodi iz svoga shvaćanja o postanku ove bilješke (o g. 1102.). Naročito ne stoji, da je pisac bilješke crpio vijesti iz Kolomanove povelje od g. 1111., nego ju je sastavio po pripovijedanju svoga oca, biskupa, koji je sigurno bio očevidac i suvremenik onih dogodjaja, koji se u bilješci navode, te ih je po tom mogao točno i istinito pripovijedati sinu. 3 Sama bilješka nema označene nikakve godine, zato joj njezini izdavači meću na čelo razne godine. Kukuljević (1. c.) meće godinu 1102., 5. Ljubić 4 meće g. 1108., dok Kršnjavi (str. 122.) veli, da je nastala poslije god. 1111. 1 Ovako čita Kukuljević u „Cod. diplom" II. 5., dok u „Jura etc." I. 22. čita patre meo C. 2 Ovo se dogodilo i u onom slučaju, ako je sam biskup bio pisac ove bilješke, što bi se moralo tvrditi, ako se listina ima onako Čitati, kako veli G. Wenzel „Codex diplomaticus Arpadianus continuatus", Pestini 1860. str. 43, naime: „patre me episcopo anitente". 8 Prije bi se moglo uzeti, daje pisac imao pred sobom druge listine, kojih se je sadržaj slagao s bilješkom i koje je pisac još osim očevih vijesti upotrebio, jer iz rapske listine mogao je uzeti samo imena biskupa i velikaša, kako već spomenusmo, pošto je sam sadržaj rapske listine i bilješke različan. 4 „Monumenta spectantia. historiam Slavorum meridionalium" Vol. I, Zagrabiae 1868. str. 5.
