VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)
Strana - 30
30 njegov posjed Botk i podijelio ga tadanjemu dvorskomu sucu, Ladislavu dg. Borsa, velikom županu bačkomu (1228.—1230. i 1234.); on sam, Bela pako, da je kasnije iz milosti vratio taj posjed Ivanu, sinu Šimunovu. Osim Ivana poznamo još banove sinove Fulkona i Šimuna i banovu kćer Egiziju, koja je god. 1241. pred Tatarima pobjegla iz vesprimskog samostana, a u Ninu utemeljila novi samostan. Šimun mladji pojavljuje se god. 1271. kao posjednik u novigradskoj županiji. Tamo nalazimo i unuka mu Stjepana god. 1299. Fulko je bio zločinac prvoga reda, kome je Bela radi njegovih zlodjela oduzeo grad Fülek u novigradskoj županiji. Fulko umre god. 1245. kažnjenikom, što je iz tamnice utekao. Iz svega toga dalo bi se najprije to zaključiti, da je Šimun — ako se njegovo banstvo odnosi na Slavoniju — po svoj prilici pod Mihajlom obnašao podbansku čast. 25. Ivan 1215. God. 1214. neki je Ivan velikim županom šoprunske županije; god. 1215. postade banom. Da li je istovjetan s istoimenim velikim županom biogradskim (Fehérvâr), ne znamo. Godine 1220. ovaj je potonji velikim županom njitranskim. Ne držim za moguće, da je istovjetan s kasnijim naslovnim banom Ivanom dg. Bikâty. 26. Posa (Pousa) 1216. Pošto ima medju god. 1216. i 1235. vrlo mnogo dostojanstvenika imenom Poša, to sad, gdje ga samo iz klauzule povelja poznajemo, nije moguće označiti njegovo porijeklo. Najvjerojatnije je, da je istovjetan s onim Pošom dg. Bor-Kâlân, koga nalazimo dvorskim sucem jednom za kratkoga palatinata Teodora dg. Csanâd. Onaj ban Poša, koji je bio Belin nadpivničar, bio je banom severinskim. 26a. (Pontius de Cruce 1217.). Ovoga imamo smatrati godine 1217. samo upraviteljem Hrvatske i Dalmacije, ali ne i banom, pošto je god. 1217. poznati Banko dg. Bor-Kâlân banom. Kad je Pontius još god. 1217. kao poslanik Andrijin kod mletačkoga dužda bio", nazivao je sebe samo velikim meštrom Ivanovaca u Ugarskoj. 1 Na nikoji način ne smijemo ga zamijeniti s banom Pošom, koji je god. 1216. djelovao; ime Poša bilo je tada tako poznato i tako rašireno, da su ga u latinskom uvijek i svuda pisali Pous i Pousa, ali nikad Pontius. 26b. (Ernest dg. Hontpâzmân 1221.). Fejér III. 1., 302. stavlja ovoga bana u god. 1220.; to nije ispravno. Wenzel XI. 160. označuje po izvorniku godinu 1221. Povelja sadrži, da ban Ernö prepušta ostrogonskom nadbiskupu Ivanu svoj posjed Nyârhid u njitranskoj županiji za njegov posjed Surâny u istoj županiji. Ali pošto god. 1297. doznajemo, da komes Ernö od Szega iz njitranske županije mijenja svoj posjed u Nyârhidu za posjed ostrogonskoga nadbiskupa Ladamera dg. Vâzsony u Surânyu, te mi toga Ernöa od Szega kao člana plemena Hontpâzmân poznajemo, to znademo, da je i ban Ernest, koji se pojavio pred 76 godina, takodjer nikao iz toga plemena, te da se po tom ima dobro razlikovati od bana Ernesta dg. Akos, koji se mnogo kasnije pojavio. Godine 1220.—1222. je Ochuz dg. Vâzsony ban slavonski; s toga je veliko pitanje, odnosi li sc Ernestov banski naslov na Slavoniju. 1 Wenzel VI. 380.
