VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 239

239 priđe ta .naš otvoren list, kako po odlučenju pokojnoga brata našega Maroja pridoše pred nas fratri reda svetoga Pavla, prvoga remete kloštra s(ve)te Marije s Crikvenice, spominjajući nas, da naš brat pokojni više imenovani jest bil obećal više imenovanoj crikvi vinograd, ki jest poli kumfina te iste crikve". Mikula vrši obećanje bratovo i daje crkvi vinograd „sa vsu službu onu, ku su nam bili držani Grižanci". Surmin, Hrv. spom. p. 338.—339. 1502. augusti 2. Ragusa. E commissione communis Ragusii oratoribus suis in Hungariam ad regem Vladislaum IL: „Et specialmente intercedereti appresso la maesta regia per ser Nicolo Xoncho, per la restitucione de le sue castelle, a lui contra el dover pigliate per conte Bernardino de Franchapanibus". Gelcich, Diplomatarium Ragusanum, p. 665. Dubrovački vlastelin Damjan Zunjević bio je god. 1457. takodjer vlastelin srbskoga despota Lazara Brankovića, te ga nalazimo sad u Dubrovniku, sad u Smederevu. Nakon pada Srbije (1459.) sklonili se Zunjevići ili u Dubrovnik ili u oblasti hrvatsko-ugarskoga kralja Mafijaša Korvina (Hunjadovića). Maroje Zunjević, valjda sin Damjanov, vrijedio je jamačno mnogo u kralja Mafijaša, jer mu je taj oko 1477. povjerio kapetaniju u Senju, koju je čast Maroje obnašao kroz više godina, svakako još 1482. Kao kapetan senjski pomagao je na početku 1480. kraljevskoga vojvodu Blaža Podmanickoga (Magjara), kad je taj pošao na otok Krk, da ga otme knezu Ivanu Frankapanu. Blaž Podmanicki nije doduše izvršio povjerene mu zadaće, ali je kralj Matijaš vjernoga Maroja Zunjevića nagradio za učinjene službe, povjerivši mu Frankapanima otete gradove Novi i Bribir u Vinodolu. Prije godine 1486. umre Maroje Zunjević, a njegova braća Mikula i Jeronim naslijediše od njega grad Bribir u Vinodolu, te su ga držali neko vrijeme, dok im ga nije oteo knez Bernardin Frankapan. Vjekoslav Klaić.