VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 190

190 pobiraju se od njega 2 forinta".

1 Zato se čudnovato doimlje zaglavna izreka odgovora „budu li češće dolazili, oporezovat će se po primjeru drugih gradova." Županija požeška odgovara, da preko cijele godine samo jedan dva Židova dolazi u grad Požegu, pa imadu, tako je običaj, po glavi jednu forintu platiti.'

2 Prema tomu izvješćuje grad Požega, da Židovi rijetko dolaze u grad, po prilici jedanput u godini, izuzevši sajmove, i ne običavaju više no dan dva tu boraviti, plaćaju pako po starom u ovom gradu od godine 1757. poprimljenom običaju pod naslovom toi. takse jedan forint od glave za neodredjeno vrijeme, dočim im je dolazak na tjedne i godišnje sajmove posvema slobodan.

3 U oprijeci s ovom blagom odredbom stoji želja grada Koprivnice: „Zaista ne možemo se dovoljno čuditi, kojim drzovitim čelom tvrdi ovaj narod, da je prije u ovoj kraljevini slobodno boravio i trgovinu tjerao, a da nije nikakav namet plaćao, dočim je općenito poznato, da im je to istom prije nekoliko godina general Beck dozvolio i povjerio im dobavljenje vojničke mondure, pa su se onda naselili, što u Bjelovaru, što u Koprivnici. Ali makar da su i tu vojnički dobavljači bili, mi ih u gradjanskoj jurisdikciji nikada nijesmo trpjeli, toga radi, što otimlju siromašnim plaćajućim gradjanima i obrtnicima (miseris civibus contribuentibus) različitom trgovinom (sukna, tkanine, kože, meda, sira itd.) sredstva života, pa su se ovi tužili dan na dan. Odlučili smo zato na njih namet metnuti (8. stud.* 1769.). No budući da škode domaćima, odlučili smo, da ih ne pustimo ni na tjedne ni na godišnje sajmove, pa zato molimo, da se daleko od našeg grada odstrane, što će jedina pomoć biti vapijućem siromašnom narodu".

5 Ni županija zagrebačka nije bila tolerantnija, jer je svakoga Židova u smislu opstojećih zakona i jer je „žiteljstvu pogibeljan svojim prijevarami" preko granica županije otpratila.

6 Županija je varaždinska drugoga mnijenja. Ona veli, da je Židovima doduše kao i drugim vjeroizpovj

estima boravak zabranjen, ali im se ipak dopustilo, da dodju na sajmove, a namet, što plaćaju nije tolerancijalna taksa, nego kazan boravljenja, što je napokon isto.

7 U virovitičkoj je županiji, počevši od njenog pripojenja običaj, da Židovi dolaze na sajmove i inače trgovanja radi te plate jedan forint na temelju ovoj županiji upravljene naredbe od 8. ožujka 1753.

8 To je bilo 4 godina iza slične odredbe bana Karla Batthyana. A tako im ni u županiji srijemskoj nitko ne spriječava dolazak, bilo na sajmove, bilo inače, a većinom trguju sa kožami, samo što na godinu po glavi 4 forinta plaćaju.

9 Iz ovih se izvještaja vidi, da se u nijednom, osim u požeškom, ne spominje točno, što se u prvoj točki kralj, otpisa ište: otkada se ta nova taksa tolerancije pobirava? Samo požeški gradski izvještaj datira taj običaj od g. 1757., 1 E 42, 24. travnja 1770., gdje Koprivničani pitaju, koji namet da pobiraju od Židova. 2 Fasc. 243, 7. stud. 1770. 3 E 99, 3. listop. 1770. 4 A u namirama je datum toga zaključka 2. stud. 5 E 90, 13. listop. 1770. 6 Fasc. 214, 1. listop. 1770. 7 sub titulo rerum depositorii aut potius mansionis poenae. A 261, 20. stud. 1770. 8 Fasc. 242, 3. stud. 1770. 9 F 3 i 2, 1771., od 9. prosinca 1770.