VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 187

187 odluci na podnesak bana Batthyana odaje se ista nesklonost. „Odredjujemo — veli — da se ne dopusti, da bi ono opako pleme ljudsko (impostorium id genus hominum) onamo dolazilo trgovanja ili prebivanja radi, ili u opće, da nešto čini, što je proti zakonima i pravilama kraljevstva".

1 Ova je odluka protivna gornjoj bana Karla Batthyana, jer ona zabranjuje u opće dolazak Židova u zemlju, dočim je ban zak. članak 19/1729 — koji je jedino progon Židova odredio — tako tumačio, da lih stalno boravljenje zabranjuje, a ne prebivanje preko nekoliko dana. Ma da se ne kaže, što se zbilo sa utamničenom dvojicom Židova, to je sasvim jasno, kakova ih je sudbina čekala. Unatoč toj jasnoj kraljevskoj odredbi dolazili su Židovi baš od ovog vremena počevši iz susjedne županije zaladske i tolnavske, pa Bačke, sve češće u Hrvatsku i Slavoniju na tjedne i godišnje sajmove, a gradske oblasti nijesu im to kratile, nego su od svake glave pod naslovom tolerancije ili kazni boravka uzimale svakom zgodom 1—2 forinta. Nije to nikakav zakon bio, nego običaj, što ga je jedno mjesto preuzelo od drugoga. Gdjegdje smjeli su i izim sajmovskog vremena dolaziti (n. pr. u Požegu). Taj je novi namet za madžarske Židove, koji su već inače golemu taksu tolerancijalnu plaćali, veoma tegotan bio i nije čudo, da su nastojali, da ga se riješe. Zaladski su se Židovi pritužili kod svoje županijske oblasti, Židovi tolnavski i iz Bačke pako ravno kraljici. Jedno dvije godine se o tom pitanju amo tamo pisalo, i istrage se provele, pa je napokon kraljica, koja je prije Hrvatsku htjela kinezkim zidom opasati protiv Židova, prinukana bila, da odobri navadu, što se tijekom godina razvila, da su naime Židovi dolazili u Hrvatsku i Slavoniju te tu trgovali. Veoma je zanimivo, kakovo je stanovište u tom pitanju zauzela svaka županija i svaki grad, jer je svaki morao izvjestiti o tamošnjem običaju. Pokrenuli su to pitanje Židovi zaladski podneskom na županiju, koja ovako glasi : „Slavna pl. županijo ! Žalibože smo prinukani molbom se obratiti na slavnu županiju, jer (makar da smo različitim nametima opterećeni) nas ipak sada u Hrvatskoj, kamo smo prije trgovanja radi bez ikakve eksakcije slobodno zalazili, svaki put, kad onamo idemo, oporezuju sa 1—2 forinta za svaki dan od svake glave — dočim nam je od Nj. Veličanstva, da uzmognemo udovoljiti velikim svojim nametima, dozvoljeno, da svuda slobodno trgujemo. Molimo dakle slavnu županiju, da izvoli naše potlačenje, kojemu smo u Hrvatskoj izvrgnuti, podastrijeti Nj. Veličanstvu, da tamo kano i dosele možemo trgovati bez takovih nesnosljivih eksakcija i tako udovoljiti svojini dužnostima prama Nj. Veličanstvu. Ostajemo .... cijelokupno židovsko žiteljstvo zaladske županije".

2 Toj su molbenici priložene dvije namire od koprivničkog gradskog suca, jedna njemačka vrhu 4 for. utjerana na dvojici Židova iz Rechnitza na sajmu u Ludbregu, a druga latinska, vrhu 1 for. uzete od Židova Borcmajera.

3 1 Act. ban. f. 22, br. 29, 9. ožujka 1756. Zanimivo je, da je odredba kraljičina upravljena na grofa Karla Batthyan, dočim je molba potpisana od grofa Adama Batthyan. 2 Izvornik u madžarskom jeziku A. C. C. A 34 kano prilog, odakle se i datum razabire (23. siečnja 1770.), koji u samoj molbi manjka. 3 A 34 prilog. Datum prve 2. stud. 1769. pozivom na gradsku odluku od 2. stud. 1768. sa naznakom, da se novac u žup. blagajnu metnuo; a datum druge „sub titulo tolerantiae" od 8. stud. 1769.