VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 116

116 ni muški ni svjetske žene. Što se razloga u gravaminama izloženim tiče, drži grof, da su samo oni kod točke druge označeni važni, dočim su ostali od manje važnosti. Grof prilaže ovom svom pismu dva priloga, te moli carske savjetnike, neka sve uvaže i odluče, kako će se dalje raditi. Prvi prilog jest pismo pretstojnice samostana Marije Lukančić na grofa Blagaja, u kojem se moli isti, da predloži carskim savjetnicima za informaciju cara njihove razloge, zašto one apsolutno ne mogu primiti u svoj samostan groficu Zrinsku. Ujedno mole opatice svog zemaljskog poglavara, da poprati svojim pismom njihove razloge i da izvoli obrazložiti dvoru pravo stanje stvari. Drugi prilog sadržaje: „Razloge, zašto se konvenat sv. Klare pred gradom Ljubljanom ponizno ispričava, da ne može uzeti gospodju groficu od Zerina sa dvije sluškinje u svoj samostan": I. Samostan je tako malen i uzak, da častne sestre u istinu nemaje čestitog prostora, te već za to nije u posljednjih pet godina uzeta niti jedna novica u samostan. II. Pošto se sada nastavlja samostanska dogradnja, to je bilo nužno otvoriti klauzuru radnicima u samostanu poradi dovoza materijala, te pošto su opatice zabavljene svojim pobožnim funkcijama, to one ne mogu paziti tko dolazi i odilazi, te bi i grofica mogla po volji izaći, a da je ne bi nitko mogao zadržati. Dalnji razlog (kojeg je i grof Blagaj u svom popratnom pismu preporučio) jest taj, da samostan leži izvan samoga grada Ljubljane, te se pomoći ljestva može lako unići i izaći iz samostana i bez ikakve zaprijeke doći na polje. Što više, mogli bi u blizini nalazeći se Hrvati (Khrabathen) uslijed dopisivanja, koje one ne bi mogle i znale zapriječiti, doći po noći, kad nema samostan obrane, i provaliti te oteti grofinju. Prema tome živio bi samostan radi iste u vječitom strahu i nemiru, a duvne ne bi mogle u redu ni obdržavati svoje crkvene propise. Kod ove točke dodaje Blagaj svoje mnijenje: „Da je samostan na dvije strane otvoren, da zid naokolo nije osobito velik i visok i da se ga može lako prijeći s pomoći ljestava. Pak ako bi Hrvati „bey denen der Zrinische Namen noch nicht erloschn sondern bey etlichen noch in grosser Stima gehalten wird", ili tko drugi od prijatelja grofice istu htio osloboditi, mogao bi to lako izvesti. Na svetke dolaze Hrvati u Ljubljanu na konjima s raznim stvarima i u raznim poslovima, te bi se mogli dogovoriti s rodjacima grofice, te tražiti priliku, da u noći s Ijestvama prijedju u samostan a nitko ne bi priskočio u pomoć. Ne samo da bi oteli groficu, nego bi i po samostanu baratali i gospodarili te postupali bog zna kako sa duvnama, a da nitko o tome ne bi ni znao. Pa ako bi tko to i opazio, nalazi se oko samostana tek malo ljudi, najviše siromašni radnici, koji se ne bi ni htjeli ni mogli suprotiviti dobro oboružanim i na brzim konjima Hrvatima, da u ludo izgube glave". III. Dobro je poznato, da u samostanu nije mjesta za groficu. Ako bi se pak u to ime moralo što dograditi, to bi bilo tek moguće iza posljednje ćelije. A grofica kad bi htjela ići na kor slušati misu, morala bi proći pokraj ostalih ćelija, a one ne bi mogle zapriječiti, da grofica koju od njih smeta i uznemiruje. Nadalje i jelo je u samostanu odviše slabo te se neda ni pobolj-