VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 105

105 države, koje su nastale na tlu staroga rimskoga carstva, smatra za jedan „regnum" (grčki bi se tada reklo pWXetov = carstvo), govoreći: „quippe nulla fides est regni sociis"

, t. j. drugarima u carskom dostojanstvu. Da pak ovdje ne misli na „kraljeve" u zapadnjačkom, tada modernom, smislu, može se za stalno držati ne samo po cijelom tonu te alineje (a „kraljeva", ol p*?jpç, bilo je u zapadnom dijelu rimskom više na broju već nekoliko stoljeća, pak i u franačkom je državnom sustavu bilo baš u ono vrijeme više „reges"), nego se to bez obzira na ona dva starozavjetna samo „učenjačka" primjera o Saulu i Davidu, o Davidu i Absalonu, može držati i upravo po tome, što naš pisac govori o „inter eos (t. j. izmedju Karla i Nikefora) orta est magna dissensio". Da dva cara ne mogu jedan uz drugoga biti, a da drugoga nije onaj prvi, t. j. onaj u Carigradu, kreirao svojim „suaugustom" — to je naprosto bio državnopravni aksiom tadašnjega vremena. Rimsko carstvo, ako i jesu na njegovu zemljištu nastala „kraljevstva" (to ne smeta !) Franaka i Langobarda i t. d., samo je jedno od arapskih granica do atlantskoga oceana. Tako je savremeno ponimanje. Odatle i ona nastojanja Karla Velikoga, da ga „car" u eminentnom smislu, onaj u Carigradu, nazove svojim „bratom". Zato i jesu n. pr. u Carigradu na vijest, da se franački Karlo na božić 800. u Rimu krunisao „carem", očekivali za sigurno, da će on, budući da je uzeo na se naslov imperatora, sada — kao što su počevši od Galbe i Vitelija pa do (recimo) Artavazda (g. 741.) imali činiti svi oni, koji su se „zacarili" — ići sa svojom vojskom na glavni grad rimskoga carstva, na- Carigrad, i ondje mjesto Irene nastojati, da sjedne na stolicu carsku; samo bi takvo postupanje u ono vrijeme bilo i s državnopravnoga gledišta logično. Ali, ako i vidimo, da je naš spis u jezgri savremen, — da li je zbilja od godine 804., kako stoji u ovoj mladjoj i uvećanoj redakciji na čelu i kako Rački uzima? Da li je možda od godine 811., kako Farlati veli? Ili je možda što treće? Oba su cara vladala već god. 804., a i Nikefor je vladao još god. 811. sve do svoje katastrofe 26. jula. Sam vremenski datum našega spisa daje mu regbi karakter službenoga kakoga zapisnika, učinjena negdje kod predaje tijela sv. Anastasije tadašnjoj zadarskoj stolnoj crkvi sv. Petra; ipak je pitanje, je li nova ova redakcija spisa dobro prepisala vremenski datum iz stare? Da li ga je bez pogrješke prepisala time, što je metnula imena obiju careva, može se vrlo sumnjati; isto se tako može sumnjati i u pogledu godine same. Da se ova godina razbistri, treba promotriti, koje li historijske savremene vijesti daje nam tekst ovoga spisa. Tu se kaže: bila je velika razmirica nastala izmedju dva cara, Nikefora i Karla. Zadarski biskup Donat i duka od Mletaka Beat dodjoše u Carigrad, jedno, što su bili poslanici mira od Karla, drugo, što su bili vjesnici mira crkava i svih vjernika ... U Carigradu dobiše tijelo sv. Anastasije, pa kad započeto djelo, „ad quod missi fuerunt, diligentissime peregissent", dadoše se na povratak. Ali se ove vijesti u mnogome ne slažu s faktima, kako su od sigurnih drugih izvora utvrdjeni. 8