VJESTNIK 3. (ZAGREB, 1901.)

Strana - 17

17 „Ügra" je po svoj prilici madžarski naziv, koga je kasniji ljetopisac po­latinio, te Klaić ima posve pravo, kad upozoruje na pratioce Kolomanove u Poljsku: Marka i Ugru, pa na onoga komeša Ugurana, kojega spominje povelja od g. 1111. Wenzel (I. 44.), koji ga prikazuje u g. 1102., ne označuje datum pravo, pošto u dotičnoj povelji nema datuma, a u njoj spomenuti crkveni i svjetovni dostojanstvenici isti su oni, koji su zabilježeni u Bojničićem izdanoj povelji od god. 1111. (Vjestnik I. 35—36), te u kojoj se uz Ugarana spominje i Markus. Drugi u ili a umetnut je radi blagoglasa, ostaje dakle izvorni oblik Ugran, Što nije ništa drugo, nego u kasnijim poveljama toliko puta spominjani Ugrin. Pošto je ali ovo ime tako često zastupano u starom odličnom plemenu Csâk, — jedan Ugrin dg. 1 Csâk (f 1209.) jeste god. 1183. zagrebački biskup, a jedan Ugrin, koji je u ranoj mladosti u okolini mladoga kralja Bele boravio, nad­biskup je u Spljetu (f 1248.) —, to ćemo se jedva varati, ako držimo, da je gornji Ugrin takodjer član plemena Csâk. Da li je on utemeljitelj god. 1146. spominjanog ,,Monasterium-a comitis Ugrini" u Stolnom Biogradu ili ga je utemeljio njegov pradjed (utemeljitelj član je plemena Csâk), neda se za stalno odrediti. Ali bez dvojbe stoji, da još živuća magjarska obitelj Kisfaludy pri­pada potomcima ovoga Ugrina. 2. (Sergius 1116.—1124.). Gledom na toga Sergija treba opaziti, da u njemu imamo vidjeti samo vojskovodju Stjepana II. od godine 1116. pošto ga ljetopisac Georgius ab Hermolais, kad pripovijeda o njegovoj zlosretnoj navali na Rab — koja po ljetopiscu na godinu 1105. pada — zove samo „comes", te nema ništa drugo, što bi dokazivalo, da je ili prije ili poslije bio banom. Nema sumnje, da je istovjetan s onim comesom Sergijem, koji se na­lazi u pratnji Stjepana II. god. 1124. medju onim velmožama, što su kraljevoj povelji za Trogir i Spljet posvjedočili. Ali jer su svi po toj povelji imenovani državni velikaši Madžari, to nije vjerojatno, da u ovom Sergiju nalazimo isto­imenoga comesa ninskoga, kojega spominju 1107. * Da Sergijevu navalu na Rab, koja se po njega tako žalosno svršila, treba staviti istom u vrijeme Kolomanova sina i nasljednika (1116.), te da je ljeto­pisac kronološku pogrešku načinio, tvrdi dr. Pauler u svojoj „Povijesti mad­žarskog naroda pod Arpadovcima", I. 594. 3. Anonymus 1116. U ovom banu, koga je godine 1116. mletački dužd svladao , nagadja Pauler u njegovu netom spomenutu djelu Aleksija, koji dole slijedi. Možda je Madžar bio, pošto su se u njegovoj pratnji nalazili — .po obim izvorima, koji su Klaiću rabili — brojni odlični Madžari sa svojim obiteljima. 2 4. Alexius (oko 1130.). Pošto si je veliki župan varaždinski za vrijeme Bele Slijepoga prisvojio Toplice, koje je ban Aleksij poklonio zagrebačkom kaptolu, a nije vjerovati, da je to učinio odmah iza darovanja, to je valjda ban Aleksij pred Belom Slijepim banovao, što Paulerovo gore spomenuto mnijenje vjero­jatnijim čini. Gledom na njegovo porieklo nadaje se po Pauleru vrlo zanimljiva 1 Kratica dg. znači uvjek: de génère (od plemena). 2 Opazka uredničtva. Sravni Klaićev prvi članak u ovom broju „Vjestnika", iz kojega se vidi, da se ovaj ban zvao Cledinus. 2

Next

/
Thumbnails
Contents